09.07.2004
Unatoc svemu, Eurokaz dokazuje da Hrvatska nije zemlja u kojoj se baš svako drvo mora osušiti, iako na pocetku, kao i danas, taj brod ludaka i "vertikalnog multikulturalizma" zaobilaze sitne i krupne ribe hrvatskog kulturnog mainstreama, od Bože Biškupica i kulturtregera opce prakse do vecine glumaca zauzetih kotlovinom na Festivalu glumca i Ljetom na Opatovini
KAZALIŠTEM NA KOTLOVINU
Autori:
BOJAN MUNJIN
Kako sada stvari stoje, 18. Eurokaz je djelovao prije kao poštena caša crnog vina, nego kao koktel halucinogenih droga kojima ovaj festival inace obiluje i na koji se domace stanovništvo, odgojeno na mladom luku, siru i vrhnju, nekako nije priviknulo. Ove godine nije bilo dramaticnih tema poput istraživanja tijela kao onomad kada su se glumci iz cistog mira trapili i probadali na sceni iglama i kada sirote cistacice danima nisu mogle isprati krv i mokracu s pozornice. Nije bilo Jana Fabrea ni fl .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti
ovdje.