(Nastavak). Meni se ne cini, kako veli g. Al. da Kaer „potanko opisuje spomenike što ih je vidio." Kaer opisuje samo nekoje spomenike, a ne svekolike, docim je imao da opiše baš svekolike, i da iznese što je god mogao više slika, Kaerovi opisi nijesu vazda potanki, nego dapace veoma rijetko; on vrlo malo mjeri spomenike, a kašnje cu kazati kako ni to malo ne mjeri tacno, vec onako od prilike. Izmedu 27 stecaka, što kaže K. da ih ima u nekropoli sela Pasicine, koju seljaci zovu Staro Greblje, g. Kaer ne napominje vec samo tri, koja se njemu cine zanimivijem zato što su na jednoj strani jednoga ljudski likovi, na drugome vitez, a na, trecem tamacan motiv uresa. Ni jednoga od ta tri nije naveo protege vec o drugijema navada samo krajnje granice protega. O jednoj ploci iz nekropole sela Pasicine na sred koje je župna crkva, i koja je najbolje opisana u K.ovoj monograFiji, spisatelj veli izmedu ostaloga da na rubovima, — ne zna se da li gornje ili kojegod od'pobocnijeh strana, — ima neki u rezan nakit ali ne kaže kakav je, a o zvijezdama u kutovima — ne zna se koje strane — o polumjesecu i maloj izdutini, da su radeni u reljeFu, ali ne kaže kako su poredani polumjesec i mala izdutina niti kako je okrenut polumjesec. O nekropoli Krstine ne veli koliko ima stecaka, opisuje samo najveci i samo njega mjeri. 0 onomu s1. 13 iz iste nekropole veli da je najzlamenitiji rad svojijeh lijepijeh plocorezba i navada mu sliku. U slivanjskoj nekropoli veli K. da ima 93 grobova i govori da nije bila bolje opisana od drugijeh, te da su nedostatni ili pogrešni podatci, što ih o njoj daju spisatelji. Ipak ni sam K. ne navada vec samijeh 7 slika stecaka iz te nekropole površno i letimice ih opisuje 8, a ne mjeri ni jednoga, tako da se i o njegovu izviješcu može slobodno kazati, da je nedostatno. Pravo ima g. Al. što odobrava opisni sustav, ali eto vidimo, da ga se g. Kaer nije držao savijesno, pa je nastala potreba, da kogod drugi ispita iznova iste nekropole, o kojima je pisao g. Kaer. Ne cudim se popu Kaeru, za to što veli, da ako je na spomenicima, što ih je ispitao „slucajno naišao na kakvo slovo, da je to vazda urezano, te došljedno doba potlašnje podizanju samoga stecka," premda je moguce, da je i on vidio u Imockom kotaru ona dva cijela natpisa, što ih Al. spominje, ali se u velike cudim prokušanijem našijem arheolozima Alacevicu i .Ljubicu, gde no prvi veli, da natpisi slavenski što se kadgod nahode urezani na steccima nijesu sigurni podatci da se stecci pripišu Slavenima, a da nije nemoguce, da su naši stari pod tude stecke zakopavali mrtvace i na te stecke ukresavali natpise bosansknjem slovima, a drugi, da „stecci koji imaju cirilske natpise, ili su novija ponacimba po starijih, ili su oni natpisi na starih udareni," a „stari stecak," da „nema nikakova natpisa." Ne znam ko bi mogao da odobrava slican nacin razlaganja! Kad je natpis urezan, treba da je postao mnogo poznije nego li sam spomenik ! Sad gde su ti natpisi sa naskocenijem slovima? Pripovijeda mi g. V. VuleticVukasovic, da ih ima po Bosni dosta na novijim dapace i dan današnjijem steccima. Obrnuto je dakle od onoga što hoce da kažu recenzenti „Viestnika" i „Bullettin"a. Sama pokvarenost ukusa i opadanje skulpturne vještine može da dovede do naskocenijeh slova. Nijesu li stari Grci, Rimljani, Talijanci, Francuzi i Nijemci sve svoje natpise obicno urezavali na spomenicima? Je li se ikad našao kakav smušeni arheolog, te je posumnjao da su ti natpisi urezani od istoga onoga naroda koji je dizao same spomenike? Ali, ne, ne, ljudi božiji! Da ja sjutra nadem plocu sa latinskijem natpisom u duhu rimskoga vremena, te da ju objelodanim, niko mi živ nece posumnjati, da su tu plocu izradili Rimljani, — da nadem plocu sa starogrckijem natpisom niko nece posumljati da su je napravili stari Grci. Uceni Francuzi (E. de sainte Marie), Englezi (sir –gardner wilkison), Talijanci (lago) i Nijemci (dr. Moriz hoernes i dr. F. V.luschan), dakle prestavnici najnaobraženijih naroda na svijetu, priznavaju bez okolišenja najviše i najpoglavitije na temelju natpisa, da su naši stecci staroslavenski, dakle zbilja n a š i, srpski, i nijednome od tijeh tudinaca nije ni na um palo kazati, da su Slaveni mogli urezati svoje natpise na tudijem spomenicima. Sami su slav e n s k i ucenjaci izmislili necuvenu tu doskocicu da su stari Slaveni sustavno urezavali svoje natpise na tudem grobnom kamenju! Neharni praunuci slavnijeh pradedova! Samo radi toga, da tudinci ne bi citali ovo, što sam sada prinuden bio da pišem, cisto me je stid bilo da ovu raspravu objelodanim u „Starinaru" strukovnom casopisu! Gosp. Alacevica navodi na toliku sumnju osamljen slucaj što je vidio zakopati pod stecak mrtvaca u naše doba. VuleticVukasovic je meni pripovijedao, da ce kadgod u Bosni pod starinski stecak da zakopaju skitalicu bezkucnika ili okuženjaka, ali nece nikad i nipošto mirna i cestita seljaka. Za duga robovanja izgubila se je u vecini naroda predaja, da su stari stecci našijeh pradjedova, pa ih cesto zove grckijem grobljem, u koje se ne smije da zakopa pošten covjek. — Što Alacevic dodaje o nekropoli sv. Spasa i o onoj na obali rijeke Mlade to sam i prije naveo i pokazao da su bez temelja njegova nagadanja o prvoj, a još jacim razlogom ona o drugoj. 0 Vitinskoj nekropoli izvješcuje O. Bakula (schematismus topographico-historicus etc. Mostar a.d. 1873.) i Dr. M. Hoernes (alterthumer der Hercegovina. I. str. 49.), koji spominje i dva ulomka rimskog natpisa uzidana u kapelici sv. Ilije. 0 sarkoFagu što g. A. veli da je oblika i sloga rimskoga Dr. Hoernes da je u obliku sarkoFaga sa krstom u procelju. 0 drugom susjednom novom katolickom groblju u Vitini pripovijeda Dr. Hoernes, da su se kopajuc hvat duboko našli tragovi mozaika a po nekima i od kupališta. Zašto se dakle i u starije doba nije mogla naci u zemlji i rimska ploca sa natpisom kod crkve sv. Spasa na Vrelu Cetine, te biti bolje sacuvana, jer je bila pod zemljom, nego li okolni stecci, koji su vazda ostali izloženi rušece