Ruku na srce, od ovog Eurokaza ocekivao sam više, ali s obzirom da ovaj festival sa svojom tradicionalno avangardnom poetikom lutajucih projektila, šamaranjem ukusa publike i smrtonosnom scenskom ekstravagancijom vec devetnaest godina igra na sve ili ništa, nije realno baš uvijek ocekivati atmosferu kreativne raspamecenosti. Osim toga vrijeme je tranzicijsko, i u životu i u kazalištu, pa uz ovu globalisticku uravnilovku koja na istu razinu stavlja i žrtve Srebrenice, i mutne poslove Daw Chemical .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.