A. Povjest nalaza. Pocetkom mjeseca maja god. 1904. obreli su seljaci Omer i Avdija Mešukic u svome vinogradu, zvanom Prijeko više sela Ribica u konjickom kotaru vro napunjen srebrnim novcem. Ulomci toga vrca dobavljeni su u zemaljski muzej, gdje je vrc, koliko je to bilo moguce, sastavljen. Vrc je dugoljasta, uska oblika, nešto slabo izbocene bocine, povisoka, uska grla sa uskom rucicom po strani, — obicna vrsta vrceva, iz kojih se u srednjemu vijeku pilo vino. Vanjština mu je bila obojena zelenom, dosta neuredno izragjenom caklovinom. Visina mu je 24•5 cm, širina grla 7 cm. Grlo bilo je zacepljeno drvenim cepom, koji je još prilicno dobro ušcuvan. U tome vrcu bilo je, kako su nalaznici izjavili, svega 1422 komada srebrna novca, koje su oba brata odmah na licu mjesta megju se podijelili, tako da je svakoga zapalo 711 komada. Nakon restauracije kušalo se u muzeju ustanoviti, koliko je od prilike komada moglo stati u vrc te je pronagjeno, da je u njemu bilo mjesta najmanje za 1400 a najviše, ako se novac što bolje u njem stisne, za 1460 komada. Prema tome može se reci, da je vrc bio do vrha napunjen novcima, kada ga je nekadanji vlasnik zakopao na mjestu, koje se danas zove Prijeko. Ne može se dosta prežaliti, da zemaljski muzej nije ovaj put o tome nalazu bio odmah, cim se pomolio, obaviješten. Neukost nalaznika i pohlepa posrednika, koji su nastojali, da se u jednu ruku neukošcu seljaka, a u drugu velikom vrijednošcu nalaza okoriste, bili su uzrokom te taj nalaz nije odmah, kako to postojeca naredba zahtijeva predan zemaljskom muzeju, vec je dospio u druge ruke, a muzej se tek morao boriti, da ga dobavi za svoju zbirku i time spasi za znanost. To mu je uz velike žrtve napokon i uspjelo, ali opet nije bilo moguce spasiti citav nalaz. Prvi glas o tome nalazu donio je upravi zemaljskog muzeja jedan Sarajlija, koji se je ponudio, da ce ga, ako ga uprava ovlasti, nabaviti za muzej. On je doista predložio 1008 komada. Dok se uprava brinula, da pribere znamenitu svotu, koju nalaznici tobož išcu za te novce, poslao ih je on u Bec, ne bi li tamo našao još bolju cijenu. Samo energicnom postupku uprave pošlo je za rukom prisiliti toga gospodina, koji je mandatom uprave dospio do tih novaca, da ih vrati, ali kada su vraceni, bilo ih je samo 1006 komada, a dva jamacno su putem zaostala u rukama sabiraca, koji ne mari, na koji nacin umnožava svoju zbirku. Ovdje nije mjesto da izvjestimo o svim, cesto nelijepim epizodama, što su se desile, dok je muzeju pošlo za rukom spasiti za znanost bar najveci dio toga nalaza. Dosta je spomenuti, da je muzej za nj isplatio ravno dvadeset puta toliko, koliko su neuki nalaznici primili od posrednika, u koje su se oni pouzdali! Osim ovih 1006 komada dobavio je muzej putem kotarskog ureda u Konjicu 160 komada, a od Omera Mešukica 100 komada, što ih je on sebi pridržao na uspomenu. Ostalih 156 komada dospjelo je u tugje ruke te se raznijelo na sve strane. Od tih komada mogao sam ustanoviti u 130, u cije su ruke dospjeli i saznati, da su svi istovrsni sa onim komadima, što su dospjeli u muzej, docim mi je nepoznato, kamo su dospjeli ono 26 komada, kojima se zameo trag. Svi ovi novci, a jamacno i oni, kojim je nestao trag, predstavljaju nam jednu karakteristicnu vrstu bosanskih kraljevskih novaca, koji prikazuju na zalicju Sv. Grgura a na licu kraljevski grb uz ime kralja Tvrtka, odnosno kralja Tome. Bosanski novci dosele se tako rijetko, obicno samo pojedince nalaze, da je ova množina, što se tu od jednoc pomolila, pobudila veliku senzaciju u svakoga, koji se bavi bosanskom numizmatikom. Mi dakako necemo obragjujuci taj nalaz uvažiti praetium raritatis: to neka cine sabiraci i trgovci; ali i ne gledeci na to, nalaz je od neprecjenjive važnosti, jer nam je on osnovom važnim zakljuccima, koji bitno preudešavaju dosadanje nazore o bosanskoj numizmatici i o njenoj sistematici. B. Znacenje nalaza. I. Naša sredovjecna numizmatika je jedna od najzamršenijih partija arkeologije, kojom se mi u Bosni imamo baviti. Ona je, bar kako danas stoji, skup zanimivih, neriješenih problema a proucavajuci, na žalost prerijetke spomenike, koje se amo vrstaju, napredujemo vrlo sporo u tumacenju pojava, što ih sretamo na polju sredovjecne bosanske numizmatike. Razlog tome je u jednu ruku taj, da su, bar dosele, nalazi bosanskih novaca bili vrlo rijetki, a u drugu su pismeni spomenici, koji bi nam protumacili novcane prilike u Bosni za domacih vladara, kud i kamo rjegji. Bosanski novci tako se rijetko nalaze, da sam ja, opisujuci u ovom Glasniku god. 1894. ono malo bosanskih novaca, što se do ondav u našem muzeju nakupilo, došao do zakljucka, da se taj novac nije kovao za to, da udovolji potrebama prometa, vec samo zato, da se manifestira suverensko pravo vladara, to jest onaj dio vladarskog prava, koje mi zovemo jus cudendae monete. Mnogome se ovaj nazor cinio neosnovanim, jer predpostavlja nešto, što je u svoj ostaloj sredovjecnoj praksi necuveno, i jer rijetkost sama nije bila dovoljnim argumentom. Ta prvi veci nalaz bosanskih novaca morao bi ga oboriti! I doista, dobra sreca iznijela je od onda nekoliko povecih nalaza bosanskih novaca a nalaz, kojim cemo se potanje baviti, tako je obilan, da danas o rijetkosti bar jedne vrste bosanskih novaca ne ima više govora. Pa i taj nalaz nam svjedoci, da je osnova bosanskomu novcarstvu u srednjem vijeku bila posve ina, nego li u drugim suvremenim državama, da su bosanski vladari, kujuci svoj novac, bili liberalnijih nazora nego li njihovi vršnjaci, kojima je u tome poslu skrajni fiskalizam bio provodicem, i da nijesu kovali novac, da se njime na uštrb prometa i naroda obogate, vec da vrše svoje suverensko pravo kovanja. To sam zakljucivao po relativnoj rijetkosti bosanskih a nerazmjernoj množini tugjih novaca, koji se u Bosni nalaze. Kao razlog rijetkosti navodilo se, da su bosanski novci vremenom ponestajali, jer su zlatari i kujundžije nemilice rastopili svaki komad, koji bi im dopao ruku; ali, ako su na taj nacin nestali bosanski, morali s