Polazeci od opce uvaženog nazora, da je publicum portorii vectigalis Illyrici bila pogranicna carina, došao je A. pl. Domaszewski u svojem uspješnom istraživanju „Die Grenzen von Moesia superior und der illyrische Grenzzoll“ (Archäol.-epigr. Mitteilungen, XIII., str. 129. i sl.) do „sigurnog opažanja, da su postaje vectigal-a ilirskog bile na granicama provincija“, te je pomocu tom proveo na donjem Dunavu novu razdiobu prijedjela. U prilog Dalmaciji odijelio je citav zapadni dio Srbije od gornje Moezije, nasuprot je ova dobila sjeverno od Dunava Banat; Dacija, ne samo da je potonji komad izgubila, nego i veliku Vlašku, koja je pripojena uz donju Moeziju. Ti popravci našli su odobrenje, a uz promjenu na zapadu Dacije utvrgjeni su, te kartografski rasprostranjeni po H. i R. Kierpertu. Ali vec onaj materijal, što ga je imao Domaszewski pri ruci, mogao bi potaknuti sumnju, osobito u tome vidu, da li su carine u istinu ležale na samoj granici. U gornjoj Moeziji dokazuje on na naznacenom mjestu, str. 144, u Runjevu kod Kacanika na osnovu C. I. L. III 8155 novu carinu, ali s razloga „da je prizrenska visocina još pripadala gornjoj Moeziji“, navedena na str. 152., i s obzirom na cinjenicu, da je i Scupi pripadalo istoj provinciji, osjeca se ponukanim, na svojoj kartici, str. 154., da pogranicnu liniju i na zapadu i na jugu pribilježi mnogo milja dalje od Runjeva. Isto se tako i na istoku pogranicna linija ugiba carini Kumanovo. Kao u gornjoj Moeziji tako smo prinukani i u zapadu Dacije pogriješiti protiv bitnosti pogranicne carine. Suponirana granica tece ovdje ravnim pravcem od sjevera k jugu zapadno od Varkelva, Veczela i Zalatne, docim bi prema pretpostavci morala teci krivudastom linijom, jer se „pogranicno carine“ nalaze u Pons Augusti, Varhelyu, Veczelu, Zalatni i Verespataku. Ta konsekvencija se ali nije mogla izvesti, jer bi glavni grad provincije, Sarmizegetusa, time došao da leži neposredno tik granice, a zlatonosno podrucje bilo bi po srijedi raspolovljeno. U Noriku je Domaszewski, str. 138., op. 58, proti pouzdanom podatku, od kuda potjece natpis u C. I. L. III 5620, prinukan, da statio Esc.... prenese iz Ischla na Trauni u „Ischl na Chiemskom jezeru“, jer bi na prvom mjestu bila u potpunoj oprjeci sa njegovom tezom. Isto tako je nemoguce, pa pokušalo se što mu drago, u Panoniji smjestiti Savariju i Sirmium na koju granicu, te one ostaju carine u nutrini zemlje. A kako ne stoji uvjek i svuda opažanje, da su carine ležale na provincijalnim granicama, tako je i neprovediv „stalni zakon“, što ga Domaszewski iz toga izvodi, „da su carinske linije istovjetne sa provincijalnim granicama“. U Kulicu, na utoku Morave u Dunav, ustanovljena je po C. I. L. 1647 = 8140 carina; tu bi dakle morala biti provincijalna granica. Po Domaszewskovom spada ali Banat radi carinske linije St. Oršova—Zalatna gornjoj Moeziji. Isto je tako u protuslovlju sa pripajanjem Velike Vlaške uz donju Moeziju carina Durostorum. I tu bi imala da ide megjašna linija izmegju dijelova iste provincije. Ove dvojbe još su porasle, kada su se umnožale vijesti o Iliriku, osobito u gornjoj Moeziji, uslijed putovanja gg. Premersteina i Vulica. Popis carina, poznatih u toj provinciji, obuhvata slijedece: 1. Kulic: v. g. 2. Viminacium: Jahreshefte 1905, Beiblatt kol. 3 n. 8: M. Antoni(o) M.f. Fabia Fabiano, proc. XL Galliarum et portus, ilem argentariar. Pannonicar., c(onductori) portori Illyrici, patrono bono Mercator lib. U Viminaciju moglo se Fabianu samo kao conductor-u postaviti spomenik. 3. Ratiaria: Domaszewski, ozn. mj. str. 136. 4. Ravna: Jahreshefte 1903, Beiblatt, kol. 50, n. 59: Dis Man. Iulia Antonia, v. a. XXIX, et Calbo alumn., v. a. V, Achilleus vil(icus) coniugi et alumno b. m. et Antoni Invictianus, Achillius, Achillia m. dulc. b. m. p. Achilleus je, kako je upoznao Premerstein, identican sa vilicus-om, koji je prije ili kašnje radio kod carine u Kumanovi (n. 6.). 5. Lomnica kod Trna: Domaszewski, ozn. mj. str. 153. 6. Kumanova: C. I. L. III 1697 = 8243: I] o. m. D. pro salute Imp. M. Aureli Antonini Pii Aug. et Iuliae Aug. matris kast. Achilleus eorundem ser. vi[l.] pos. kal. Novembr[ib.] Sabino II et Anul[l]ino eos. 216 p. Is. 7. Klecovac: Jahreshefte 1903 Beiblatt kol. 39 n. 45 = 1904, Beiblatt kol. 3 n. 3: Fano mag(no) pro sal. Aug[g.] n[n.] Apollonides eorund. vect. Illyr. ser. (contra)sc(riptor) stat(ionis) Lamud., quam voverat (contra)sc(riptor) stat(ionis) Vizi(ani), v. s. l. m. Vizianus. Gentiano el Basso [co.s.] 211 p. Is. 8. Runjevo: v. g. str. 479. 9. Gornja Gušterica: C. I. L. III 8170 (sr. n. 12664 i Jahreshefte 1903, Beiblatt kol. 25): I. o. m. [e]t felicit[a]ti slatio(nis) [H]ercula[nus] vi[l(icus) .... 10. Lapje selo: Jahreshefte 1903, Beiblatt kol. 29 n. 36 (sr. Hirschfeld, Die kaiserlichen Verwaltungsbeamten bis auf Diocletian str. 88, op. 4): Genio Illyrici pro salute imp. Caes. M. Aur. Severi Alexandri Aug. et Mameae Aug. sub cura Ant(oni) [Si]lvani v(iri) e(gregii) proc(uratoris) Iulianus vilic(us) stat(ionis) Ulpianensis) tabul arium) sumpt(u) suo [fe]c(it) Albino et Maximo consulib(us). 227 p. Is. 11. Statio Vizianus na cesti Naissus—Lissus, sr. g. br. 7. Premerstein, Jahreshefte 1903, Beiblatt Sp. 39. 12. Guberevac: Domaszewski, na ozn. mj. str. 133. Osim možda Klecovca ne leži ni jedna od tih novih carina na kojoj od Domaszewskog prihvacenoj granici. Nasuprot! Uz Kulic dolazi sada i Viminacium baš u sredinu proširene provincije, tako da bi sada vec valjalo govoriti o granici prema Banatu. Isto se tako niže niz Dunav do Durostoruma carina Dimum, pa bi valjalo isto zakljuciti. Na istoku gornje Moezije valjalo bi, po opažajima Domaszewskog, radi carine Ravne vas gornji tok Timoka odluciti od provincije, a ipak je po dedikaciji u C. I. L. DI 8260 = 14572: „Herculi Naisati“ na jugoistoku Ravne ležeci Zukovac spadao teritoriju Naissus-a. Pa i Remesiana, sijelo gornjo-moezijskog sabora, moglo bi se gornjoj Moeziji pripojiti samo vijugastom megjašnom linijom. Na isti bi nam nacin valja