Naš pisac bi za pocetak morao biti perpetuum mobile. Morao bi pisati sam od sebe, bez ikakvog vanjskog poticaja i razloga, cisto onako, pomalo autisticno i neodgovorno prema vlastitoj egzistenciji. On bi, takoder, trebao biti neosjetljiv na samocu i pustoš, na to što nema s kime razgovarati o onome cime se bavi, sam svoj procjenitelj i kriticar, i ne bi se smio obazirati na cinjenicu da je samo promatrac svijeta o kojem piše, nikako i nikad sudionik, a trendovi idu mimo njega i on nikada nece bi .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.