05.07.2003
Moj drugar i nedvojbeno veliki pisac Borislav Pekic imao je svijest o pismima, pisao ih je uvijek u dva primjerka; kopiju bi odmah i uredno pohranio u fasciklu. Pisao ih je odredenoj osobi, a istodobno i za povijest književnosti. A kad je sumnjao da privatnu poštu kontroliraju obavještajne službe, onda bi i za njih ostavljao pokoju mrvicu na bogatoj trpezi, duhovitu i proturežimsku psovku, tek da marnim doušnicima pripomogne u
Pisma iz zaborava
Autori:
MIRKO KOVAČ
Dugo sam odgadao citati knjigu “Korespondencija kao život” Borislava Pekica, mog bliskog prijatelja, na žalost pokojnog (umro je u Londonu 1992., u svojoj šezdeset drugoj godini života), pa i sada, dok pišem ovaj tekst, dobar dio knjige od preko šesto stranica ostao je neprocitan, jer prepiska s nekim njegovim korespondentima nije me uopce zanimala. Citao sam pisma clanova naše tzv. grupe (David, Kiš, Kovac, Pekic) o kojoj se svojedobno mnogo više govorilo nego što je imala stvarnog znacenja ili .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti
ovdje.