(Nastavak). Pri karecenju se niko ne ijedi, no pamti pa vrati. Prstena se još igraju i u ruke, i to ovim redom: Posjedaju svi izmiješano muško i žensko; jedan od muškijeh uzme prsten u turu (savijena marama) pa tutne jednom ponajstarijem koji se zove panj, u ruke ili u njedra, pa onda svima redom (ženskinju se krije samo u ruke). Pri sakrivanju pazi kod koga ce najvještijega ostaviti, a cešce se dogodi pa ga ostavi i kod sebe ili sakrije u svoju turu. Kada sve obredi sakrivajuci, onda ide panju pa ga pita udarajuci ga turom po dlanu: „de je prsten ?" a on odgovara de misli da je; na primjer reci ce: „udari mi jednu za se!a Ovaj udarajuci ga govori: „nije u mene!" — „Udari mi jednu za turu!" — a sakrivac udarajuci ga opet govori; „nije u turi!" — to jest ako ga nije u turi ostavio. Ako li je prsten uza sakrivaca, on ga preda odma panju, ako li nije ni u njega ni u turi, onda panj pogada dalje, na primjer reci ce: „udari mi jednu za Pera!" Ako je prsten u Pera, sakrivac udari panja još jednom, pa mu rece: „eto ti ga!" — ako li prsten nije u Pera, onda sakrivac ide k Peru pa udarajuci ga turom po dlanu pita ga: „de je prsten?" — i tako sve redom dok se prsten nade. Oni koji prsten nade ide pa krije dalje, a onaj što ga je pred njim sakrivao, bude mu panj. Još jednu sam smiješnu gledao, kako prsten iza pojasa kradu, a to samo kad uvate nevješta. Opkladi se jedan izmedu njih, ,da ce mu ukrasti prsten iz njedara, samo da ga sveže za kraj kanice, a njemu dadne drugi, pa neka on onda dobro druži u rukama. Prsten valja da je u njedrima, a on ce veli samo puhnuti, pa ce mu prsten sam Doci. Kada se ovako opklade, onda onaj koji se opkladio, sveže prsten u rese od kanice pa ga namjesti onome nevještaku u njedra pod lijevo pazuho, a u desnu ruku da mu kaninu da drži, pa onda ide sve polako uz kanicu pušuci i nešto u sebi mumljajuci. U tom mu dvoica još pomažu kanicu držati, a sve gledaju da ga zaklone te onaj što mu je prsten u njedrima više i ne vidi. Kada ovi izidu na vr kannce, onda cetvrti dohvati jednu casu vode, pa prospe u kanicu, a ova tri kanicu uoluce i zategnu, te voda za tili cas sleti u njedra onome koji se opkladio, a on ne znajuci šta bi s njime, pušti kanicu i skoci ko opržen, a ostali udare smijeh; prevareni videci šta je, udari i sam u smijeh, da bar malo bruku zabašuri. Pošto se mladež naigra donese se kava, koje po nekolika Fildžana popiju. Poslije kave ture se gusle na srijedu. Oko gusala se prepiru mlogo, koji ce poceti, „a ,nu ti bolje umiješ!" — necu božija ti vjera, zna bolje Obren!" — te tako prepiruci se najpotlje svi navale na jednoga pa otpocne, a ostali pažljivo slušaju. Kada se gusla i pjeva takova je tišina da muha preleti, cuje se. Ovako se vesele dok kokoti pocnu pjevati, a u kokoke se razilaze svojim kucama. Tako se cijele mesujede provode, iduci jedan drugom. Uz mesujede je od kucni radova ne radu: muškarci izgone dubre, a ženskadija : cešlja i prede vunu, lan i konoplju. Isti su obicaji i kod muhamedovaca sa iznimkom, da ženskadija na osob sijeli. POKLADE. Poklade su najživlji dan i najveselija noc, cijelih mesujeda. Na poklade osim što se pripremaju razna jela kao : pita, cicvara, halva, suho meso sa kiselim kupusom, treba da bude vina i sirova mesa, te malo koja kuca ne zakolje brava, a vina u svakoj ima. Ako je na poklade lijep dan, skupi se sva mladež na kakvu glavicu, pa se momci turaju kamena s ramena, skacu skoka momackoga, i svake junacke igre zaturaju, a devojke i nevjeste pjevaju i kola vode. Dok se nosilo oružje momci su gadali i biljegu. U vecer se skupe de u kucu, pa se cijelu noc vesele kao uz mesujede, samo što je ova noc mnogo odvojila, jer na poklade kao što rekoh, svaka kuca ima vina, a i sveto pismo veli: vino veselit serdce celovjeka. Na poklade kada idu deca spavati, babe ili majke mažu ih cesnom bijeloga luka u nakrst po celu i ožlicici. Na poklade kada kucu korjenom od velikoga zelja i bog te pitao kakovi jošte trava primješaju. Kore od jaja bacaju u vatru, da se vještice ne bi vozile, noževe zadijevaju u kutnja vrata iznutra naopako okrenute, a sve radi zlijeh duhova. Jednom prilikom zatekoh jednu babu pri ovome poslu i u pitah je: „šta to radiš baba ?" — „E moj sinko, bojim se zla!" — „A kakva zla se bojiš?"— ja je pripitah, kao bajagi da ne znam šta radi.. — „E moj sinko, bojim se vještica, kamenica, usta im se kamenila i za morem mramorila!" — „Kakvijeh vještica baba, nema toga božija ti vjera; svijem bih im mogao dati veceru bubregom od mrava. — iNe govori sinko, tako, nalet ih bilo; ja sam postarija pa sam nešto više upamtila! Šuti samo! — A šta si to upamtila" — pripitah je. „Smail-agina vakta" — zapoce baba — ovako nede preko zime poceše deca mrijeti, te se narod. pobuni protiv vještica, i hodaše makar 20 žena da pod kamen turi. No Smail-aga tome zlu doskoci. On skupi preko pedeset žena na Dušac (vir) biše kule pa ih stade bacati u vodu govoreci : „koja ne potone ono je prava vještica!" Kada baciše jednu ciganku, nuto cuda ne može potonuti. Još pricahu, da su uz nju našli celika igala i jošte Bog te pitmo kakovijeh stvari da prije potone. Kada Ciganku izvadiše, bijaše uzeo svak po kamen, da na njoj nacine prokletu gomilu, ali ne dade Smail-aga, nego je odvede u planinu pa tamo sprži; a pomor medu djecom presta." — „Nece to tako biti baba vaistinu," — rekoh joj ja. — „jest. Duše mi, sinko !" „Nije, duše mi, baba, meni je drukcije kazivao pokojni Zarije Zimonjic, brat pokojnoga popa Acima, za tu majstoriju." „Kakvu majstoriju?" — ulece se baba — kad sam ja to sve ocima vidila!" „Slušaj, baba, slušao sam i ja tebe kada si ti pricala!" „Istina je da su babe i ženturine pobunile narod protiv vještica, te mlogi dodoše Samail-agi na davu, a tu se pridesi pokojni pop Acim Zimonjic, pa ti se njih dva zdogovore kako ce o manje zla. proci ; nadu jednu Ciganku, koja je vješta plivanju i dadnu joj 100 cvancika, pa iskupi žene na Dušac i baci dvije uvezane užetom preko pasa, a one te na dno,