ima clanaka za koje mi je žao što ih moram napisati. Takav je i ovaj; bilo bi puno draže svakome covjeku da se veseli dobru, a ne da ga tare zlo, pogotovo odakle mu se najmanje nada. Nakon mojeg reagiranja na intervju nekadašnjeg ustaše Vinka Nikolica u Vjesniku od 28. veljace o.g., dobio sam gadne i ružne anonimne pismotvorine, kao nikada do sada. Smirivši se, shvatio sam kako se ne bih htio naci u Nikolicevoj koži - koji uostalom mudro šuti - jer mi nikako ne bi bilo drago da me takvi "demokra .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.