Možda ce se neko zapitati otkuda Affanu Ramicu toliko snage i nadahnuca da tako cesto, bez dužih pauza, prireduje svoje izložbe, stvara nova djela i potvrduje svoju prisutnost na našim kulturnim prostorima. Odgovor je, mislim, u njegovoj dubokoj i neugasloj ljubavi prema hercegovackom „bicu" kao metafori svega što živi i postoji na našem jugu, uz Neretvu, na njegovim pepeljastim proplancima, u obilju njegove flore, u ruinama spomenika njegove prošlosti. Bez obzira na to gdje živio i svojim prisu .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.