Bio je petak, rano ujutro, 5.15 sati. Brat Moamer i ja spavali smo u sobi, majka i sestra pile su kavu, a babo je vec prije ustao, otišo na molitvu i ostavio kucu zakljucanu - prisjeca se Mirza Pjanic. - Cuo sam pucnje i rafale negdje u blizini naše kuce i kada je sestra ušla u našu sobu i upalila svjetlo... meci su nam u trenutku porazbijali prozore. Isprva smo polijegali po podu, no kako je mitraljez probijao i bocne zidove sklonili smo se u podrum. Vidjeli smo kako susjedu Sezahiji Pezeru gor .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.