U tiražnim dnevnim novinama citamo ovih dana memoarske zapise o našem poznatom pjesniku, kavanskom covjeku, boemu, omiljenom u svojoj sredini. Od svih sjecaja na njega jedno je ostalo nezaboravno: na kraju svake veceri, na ocigled svog kavanskog društva penjao se na stol i sa stola skakao na glavu. Bog ga je cuvao i sacuvao kao što cuva djecu, lude i pjesnike, pa su ovi njegovi skokovi ostali dokaz o tvrdoci njegove glave; kao takav fenomen živi u sjecanju suvremenika više nego po osobitosti svo .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.