Kada se ujutro probudi, Miru ž Hacum docekaju boje njezina stana. Na istoku blijedo žuta, zaktim plava i na suprotnoj strani crvena koja bi vodila u predsoblje. Izvan toga spektra nema ništa, nema ni predsoblja, premda ga u ovome šarenom krugu nije teško zamisliti kao, recimo, zelenu boju zida, nešto što bi od stana ucinilo vrtoglavi kaleidoskop, iluziju prostora. Iza crvene boje dopire miris koji useljava u sve napuštene mostarske kuce i kojemu se u Krpicevoj ulici br. 16, na kraju spaljenog Bu .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.