* Aleksa Šantic: Pjesme. U Mostaru 1901. Izdavacka knjižarnica i štamparsko-umjetnicki zavod Pahera i Kisica. Cijena? Evo je druga godina, što se ne možemo potužiti na rijetke glase vila-pjevacica. Narocito nam dolijetaju izdanja iz Bosne i Hercegovine; u štamparijama u D. Tuzli i u Mostaru marljivo se slaže. Sve su to prilozi lijepoj knjizi, a prosjecno i lijep su znak, koji rado pozdravljasmo i pozdravljamo. Iz kola pak tijeh pozdrava, evo i opet zbirke lirskih pjesama, ciji autor nije nepoznat, nu koji nas ujedno nije podario nicim, što bi u njegovu radu pokazivalo novu fazu. Nek ne bude ova recenica ni najmanje opora; mi smo pace s ugodnim zanimanjem citali i pregledali cijelu ovu dugacku struku od 124 pjesme, koje je Šantic iznio u svojoj knjizi. Da nije taj pjesnik upravo Šantic, da ne naigjosmo u njega na nesumnjivo jamstvo lijepa talenta, onda bismo i o njem progovorili onako, kako nas nuka naš oprez kada nam je red govoriti o onima, koji ce još dugo i dugo ostati — pocetnici, a to tek zato, da ih ponukaino i obodrimo. Nu Santic nije od takovijeh slabica, on se je rodio na svom pjesnickom tlu zdrav i posve sposoban za razvoj, a ko od literarnih radnika traži da grade literaturu, nije trebao biti u strahu, e ce taj pjesnik u svojoj evoluciji trebati onaj humanitarni aparat, koji u rodilištima vrši problematican zadatak pod imenom ,,la couveuse". Nu ovom lektirom, koja ce inako naci i citaca i ganutijeh srdaca nije Šantic koraknuo ni za cigli korak naprijed, a nije koraknuo naprosto zato, jer nam nije u njoj kazao ništa svoga. Isticemo u njoj gladak jezik i sve ono što se zove formalna korektnost, isticemo zbog primjera narocito divnu lakocu prebiranja po žicama, olicenu u ovoj pravoj pravcatoj poskocnici: (…) isticemo s veseljem i to, da u knjizi imade i neki omanji dio pjesama, koje se ne mogu strpati pod kapu šablonske erotike, što se u našoj dvopismenoj literaturi gomilala na cente, nu sredivši najzad racun, ipak ostaje, da su sva lijepa svojstva pjesnika Šantica ovajput postala žrtvom onih dragih paosjecaja il neke prenježne literarne bolesti, koja danaske više ne može da vrijedi ko izraz pjesnika. (…) Mi smo u toliko vec oznacili što mislimo i spram toga ne cemo se natanko zabavljati ovim izdanjem, ne cemo ispisivati pojedinih pjesmica il njihovih znacajnijih dijelova. Pjesniku, koji onako lakom rukom prebire i pjeva uz svoje žice, ne bismo i onako na tom putu mogli ništa reci, publika pak hnade svoj ukus. Nu nama je žao, što nam ovajput Šantic nije ponudio pjesama, o kojima bi se moglo i što drugo reci, nego da su veoma glatke i lake. One možda i nijesu ništa manje, nego su i druge takove vrsti, zbog kojih su pojedini pjesnici u nas stekli slavno ime, nu zlo je te su došle nakon njih. A nije zar sav dokumenat pjesnicki u tome, kad mješte pjesnika, što rece Schiller — jezik pjeva! A nadalje — nije li doba, da se nakon tolikog pjevanja u nas i u erotski momenat može unijeti kakav nov život? Spasava li se pjesnik od banalnosti time, ako u svoje stihove, u jednu jedinu strofu strpa i hram Temidin i angjela i satanu i Svetu Pravdu s Golgotom? Sve je to tek materijal rijeci. Pjesnik je ucio i u Heinea i u Vojislava, nu u ovog drugog ko da je više profitirao, nego li u pjesnika „Knjige pjesama?" Ne bi li zdrav sinak kršne Hercegovine, svršivši tako dobre škole, mogao i ne biti vazda tek poklonikom? Od manjijeh talenata ne bismo sigurno to zahtijevali. A zato treba uciti, uciti i uciti, citati, citati i citati i to nesamo — pjesnike. Kroz takozvani nazor o svijetu prelamace se onda u duši javnog radnika na polju lijepe knjige našega naroda sve ono što i druge smrtnike opaja (ta to ne brani niko bar pjesnicima!), nu po onoj Vukovoj bar „malo drukcije". To drukcije hocemo, a onda ce u nizu glatkih, umiljatih stihova Šanticevih nesamo za najširu publiku, za draga, veoma mekana i dirljiva srdašca, za zaljubljene mladice i djevojcice, nego i za historiju literature vrijediti njegov distih u „Spomencima": (…) Inako sve knjige takove ruke ne ce biti nikada ništa drugo, nego parafraza s ugledanjem na ovog il onog, a u jezgru sve bi se to najzad dalo reducirati na ovako pjesnicko vjerovanje: A za tako skroman program mišljenja, ne treba se roditi baš pjesnikom. * Rjecnik hrvatskoga jezika. Sakupili i obradili dr. F. Ivekovic i dr. Ivan Broz. Svezak 1. A—O. U Zagrebu 1901. Cijena 20 kruna. 22. aprila ove godine navršile se ravne cetiri stotine godina, kako je Marko Marulic u Splitu ispjevao svoju epsku pjesan: Libar Marka Marulica Splicanina, u kom se uzdrži istorija sv. udovice Judit u versih hrvatskih složena. To je najstarija knjiga obilježena tacno godinom iz srednje periode naše knjige, poznate pod imenom dubrovackog i dalmatinskog doba. Jugoslavenska akademija je držala u to ime svecanu sjednicu, gdje je sveucilišni profesor dr. Milivoj Šrepel citao raspravu o radu Marka Marulica. Iz Splita su stigli akademiji brzojavni pozdravi. I Društvo hrvatskih književnika priredice svecan sastanak, a tako isto proslavice tu rijetku slavu i uciteljski zborovi splitske gimnazije i realke. Ne znamo, šta ce uraditi odbor Matice Hrvatske... I na tom ce se zar razmititi sve? Baš u ovoj svecanoj godini izašao je omašan ,,Rjecnik hrv. jezika". Svaki pravi i iskreni prijatelj našega kulturnoga i literarnoga napretka izgledao je taj Rjecnik s velikom cežnjom, a bome i zebnjom. Ovako malen narod ne može cesto da placa takove luksuse, kaošto su veliki i omašni rjecnici, koji zapadaju po ravnih 40 kruna. To je za našu sirotinju citava sermija. Po onom ogledu, što jo prije izišao bio u „Vijencu", nije se moglo tacno suditi, a niti zaviriti u citavu radnju, kakova li ce biti. Zato smo s pravom svi izgledali, da ce to biti rjecnik, u kojem ce se ogiedati citav razvitak knjizevnoga jezika cak onamo od vremena, kada je narodni jezik poceo da zadobiva svoje pravo i da prodire i u kulturno i literarno nastojanje. Akademijski je Rjecnik razveden nadugo i široko, a kada se jednom i dovrši, i onda ce biti samo ueki ur