(Nastavak.) Ogledajmo kao primjer ovome samo pomenutu vec Novakovu crticu „Caritas" („Vijenac" god. 1898.). Izraz „caritas" ima da znaci ljubav prema bližnjemu, onu ljubav, koja nas zadahnjuje osjecajima prema boli i radosti, koje nas susrecu u životu bližnjih, — to je vrelo djela milosrgja i samilosti. U svojoj crtici pripovijeda nam pisac, kako mu se tecajem jednog zimskog dana nagomilaše dojmovi, zbog kojijeh se je svršetkom tog dana neodoljivo iznevierio glasu svoie samilosti, a drugog se dana morao pokajati u duši, jer ga dojmovi iskustva ipak nijesu pravo uputili. U jutro — igrajuc se sa svojim djetetom — pada mu na um, kako je neka propalica u rodnom mu gradu zlurabila samilost, koju je svijet iskazivao niegovom ljepušnom djetetu, i to tako, da je fingirala smrt dieteta, pa u to ime od dobrih ljudi izmamliivala novaca — da se za nje cvrsto opije. Ovo je bio prvi dojam protiv „caritasa". 0 podne ugleda na sokaku ispod svoiih prozora mlada protuhu, gdje se pjan nateže sa stražarima, koji ga konacno uapsiše. 0 životu tog protuhe iznosi nam pisac kratku, nu plasticku sliku. Bio j? to najmlagii sin nekog umirovlienog pukovnika, koga je vec obuzela staracka iznemoglost, kad mu je bilo uzgaiati sina. Zaslijepljen ocinskom ljubavliu, ne može da vidi mane sinovljeve, nego mu ugagia u svacem, a kad mu sina iskliuciše iz svih raznih zavoda, u koje ga je redomice morao davati, ni onda Još ne može da progleda, nego bjesni protiv nastavnika, koji da su se urotili protiv njegovog dieteta, pace ih tuži pred oblašcu! Kad su ga napokon otjerali i iz neke voinicke škole, onda vapi: „Mein Gott, sind ja diese Leute veruckt?!" Ne preosta mu drugo, nego pusti sina da raste onako na voliu božju, sve uzdajuc se, da ce doci k pameti, Jer da Je u njega „nježno i dobro srce". Mladic sad ??c? živiti na svoju, a starac sve to podnaša, cekajuci „pametniie godine". No one ne dogjoše, a starac sluša svaki dan sve to vecu bruku i sramotu iz škandaloznog života niegovog „dobrog" sina. Tragediia se napokon po starog pukovnika svrši time, da mu se je sin jednog dana zagrozio samoubijstvom, kad mu nije htio dati novaca, pa je u to ime i poletio iz kuce. Starac nasrnu u ocainom strahu za njim — gotovo razodieven — a bila je cica zima. Kad ga iedan sudrug sustavlia, on ga moli, da ponese sinu zatražene novce, jer — „mogao bi pociniti od sebe zlo; der Kerl ist ja charaktervoll!" Za nekoliko dana umre starac od bolesti, koju je zadobio tom prigodom. Nakon tih reminiscencija, koje su se ponovile u piscu na pogied propalice pukovnikova sina, pita on: „Bog zna, od cesa živi sada taj nesrecnjak?" Na to mu priopcuje žena, da je taj nikogovic istog dana prije podne došao k niojzi i ispripovijedao joj nekaku ganutljivu pricu. Predstavio se kao pucki ucitelj, progonjen nepravdom, zbog koje ga premjestiše — a ncma citne da putuje. Na kolodvoru ??k??? ga žena i dijete, a njemu bi trebalo samo šest desetica, da joj kupi voznu kartu, jer on ce pješke. Još ima nekoliko casaka vremena i on zaklinie gospogiu, da se smiluie njegovoi ubogoj ženi. Gospogja mu se, naravno, smilova i dade traženi novac. No on se za ni napio i pocinio sablazan, zbog koie su ga uapsili. Baš u casu, kad pisac doznaje ovakav rezultatsamilosti svoie žene, pokuca neko na vratima, a u sobu ulazi odrpanac djecak i moli ciniokom ravnodušnošcu milostinju za nekog njihovog susjeda, stariieg radnika, kojega je gospodar kuce bacio onako bolesna iz stana, jer ga nij? placao. No pod doimom iskustva tog dana, a i razljucen cinickom rezignacijom adrapovca, u strahu da i opet ne nasiedne na ljepak kakove prevare, pisac istiera djecaka n???lj?. Sutra dan donesoše novine viiest, iz koie pisac razabra, da su onog istog radnika, za kojeg ga je djeoak došao tražiti milostiniu, našli smrznuta i da je bio tuberkulozan u naivecem stepenu. Pisac završuje svoju crticu: „Kadagod vidim angieosko lice djeteta što spava, zaliie mi dušu bolna uspomena i k?j?nj?. Ah to naše iskustvo! cemu ne ostanemo barem srcem neiskusna dieca!" Ko traži u beletristickom produktu problema, — evo mu ga. Problem je to, koji nam je svakako bliži i potrebniii za riešavania, nego li onai što se razviia na primjer u Maeterlinckovom „Provalniku" ili Przybyszewski „Zlatnom runu". Kad bi se tu radilo o samom milosrgiu, onda bismo sa problemom bili ubrzo gotovi, ier je to vec banalni predmet beletristike. Cuvstvo samilosti igra ulogu u povjesti covjeka, otkako iu je poceo bilježiti. Nepriieporno je, da je ta samilost, — u modernoi etici poznata pod imenom altruizma — u svom napredovaniu plod evolucije coviecje iz primitivnog gospodovanja cistog egoizma, te da se u oiacaniu toga altruistickog cuvstva i zrcali eticko usavršavanje civilizovahog coviecanstva. No civilizacija, sve da i sadržaje altruizam kao sastavni dio, krije u sebi elemente, koji baš smetaju altruizmu. Kad je vec egoizam regulisan u toliko, da ostavlia maha makar principiielnom altruizmu, kad je dakle nacelo altruizma vec priznato — kao faktor civilizovanog društva, kao neka eticka snaga,. — onda istodobno djeluje s jedne druge strane neka protusila, pa kad se sastanu, tada nastaje „mrtva tacka" u našoi praktickoi etici. Baš ta „mrtva tacka" — (ovai izraz ne upotrebliuiemo kao kakovu mistickisimbolicku oznaku, nego kao fizikalni „terminus technicus") jeste onai problem, što neodoliivo izbija iz Novakove „Caritas". S iedne strane eto nas pod doimom filantropiie, koia je nesamo posljedica našeg individualnog uzgoja, nego i ucinak filogenetskog razvoia modernog civilizovanog covjeka. Ta moderna filantropiia ieste iedan od naiznamenitiiih faktora našeg socijalnog života; ona se ocituje u bezbrojnim državnim i privatnim filantropskim instituciiama, te je u pravom smislu rijeci moderna sa svim nedostatnostima modernizma. No te su mane sastavni dio našeg, još uvijek vrlo nedostatnog etickog organizma, te moramo da budemo zadovolini i sa ovakim iziavama naše filantropiie, kako se danas pojavlia, ier smo daleko Još od toga, kad ce nam filantropija biti ne