* K. ?oh??: Mlat mora na Kapriju. Kada zasivi ono toliko opjevano „vjecito plavo" nebo nad Napuljskim zalivom tada i ona glatka morska pucina pocne da se uzburkava kao samo za to, da se ne naruši vjeciti sklad prirode, — tmurni oblafc nagje pratioca sebi ravna: što maglovitiji obzor, sve bjesnije je komešanje valova, da zadršce i da se uzdrma sve, što je gibivo; tek ona opaljena klisura bajoslovnog kaprijskog ostrva prkosno im dovikuje: „Dovle — i ne dalie!" Tako nastsje prizor borbe izmegju nad covjecne navale i velicajnog otpora, pri kojeniu se džinska pokretna snaga rasprskava u atomsku paramparcad pred — nepomicnom stalnosti. Takov prizor iznosi nam slikar u ovoj slici. Bohme se rodio 1866. u Hamburgu, ucenik je slikarske akademije u Karlsruhe, koja stoji pod upravom glasovitog Schonbeckera. * Firle Walter: Nova proljet— novanada. Oudno je zbilja titranje prirode sa ljudskim životima! Baka, osijedila, onemogla, s bezbroj bora na uvehlu licu a bremenom godina na starackoj grbaci, nadnijela se nad unuku, zabrinuta, da li joj ne ce boljetica pokositi zadnju još nit, što joj veže cemerni život sa ovim svijetom poslije izgubljene kcerke. Drhtavom desnicom prihvatila mladici klonulu ruku, a ogrlila je tako nježno, tako materinski, kao da bi joj udahnula ono malo svoga starackoga života, samo da produlji njezin mladenacki. Gine starica, al i nada se... Ta priroda se razbudila, sve oko njih buja i cvjeta naprednim životom, pa i njenoj ce unuki oživljujuca svježina prirode povratiti izgubljeno rumenilo! A iznemoglo djevojce, što se tek pridiglo, predalo se nekom pobožnom nadanju u samilost sudbine, a ta žugjena samilost i ne može izostati, kad ga eno grle dva tako topla zagrljaja, i bakino i proljetno... To su cuvstva, što nas obuzimaju s te nijeme, pa ipak tako rjecite slike. Tvorac njen rodio se 1859. u Vratislavi (Breslau). Isprva trgovac, prijegje kasnije k umjetnosti, te je polazio akademiju u Monakovu, gdje se je, obašavši ltaliju i Nizozemsku, stalno nastanio. Od njegovih slika, koje u vecu cest pokazuju tmurni „Stimmung", nabavljene su neke za narodne galerije u Berlinu i Budimpešti, za novu pinakoteku u Monakovu i t. d. SLIKE U TEKSTU. * Slike sa Prenjplanine; upucujemo na opis ovog našeg divotnog gorskog kraja u 17. broju našeg lista. * Slike sa proslave petnaestgodišnjice „Sarajevskog koturaškog kluba". U obicaj je prešlo, da udruženja svecanim nacinom proslavljuju stanoviti niz godina svoga opstanka. Sasvim je razumljivo dakle, što je ovdašnje društvo „Sarajevski koturaški klub" uprilicilo takovu svecanost prilikom svoga petnaestgodišnjega opstanka, a tim opravdanije, što petnaest godina nešto znace u eri novovjekoga prometala. Svecanost na veliko zasnovana, trajala je puna dva dana. Ako i ne najsjajniji, to nesumnjivo najvažniji dio njen bila je utrka iz Banjaluke u Sarajevo (odaljenje od 248 km), izvršena 2. augusta. Potekla su ih i održala se do mete sedmorica. Prvi je stigao g. Milan Meniga (ciju sliku ovdje iznosimo), clan hrvatskog koturaškog kluba „Sokola" u Zagrebu, koga je burno pozdravilo nepregledno mnoštvo naroda iz svih krugova sarajevskih, a udivljenje spram pobjednika dostiglo je vrhunac tada, kada se pokaza, da je slijedeci stigao istom 27 minuta kasnije, i kada se ispostavilo, da je Meniga izgubio u Jajcu 10 minuta vremena popravkom kotaca. Kraj sveg toga lijepi uspjeh drugoga na cilju, g. Fajkmajera, požnjeo je takogjer oduševljeno priznanje. Po redu stigoše zatim gg. Baumgartner (Bec), Lowy (Budimpešta), Dražic („Sokol", Zagreb), Scharrer („Bohm. Radiahrerunion", Prag), Kayser („Oesterr. TouringClub", Bec). Menigaje trebao za taj put, koji ima dvije vrlo tegotne partije, uspone na Komar i na Kobilju glavu, 10 sati i 17 minuta, Kayser 11 sati, 14 minuta i 30 sekunda. U vecer istoga dana na svecanom komersu u „Društvenom domu" dijeljene su nagrade, pri cemu je gosp. Meniga dobio prekrasnu cilimsku garnituru domace rukotvorine, vrijednu 600 kruna, poklon bos.herceg. zemaljske vlade. Drugi dan, u nedjelju, nastavila se svecanost cvjetnim korzom najglavnijim ulicama sarajevskim, da se završi cijelim nizom zabava na Ilidži, istoga dana poslije podne. Po llidži, koja se i bez narocitih zabava, pretvara svecanim danima u najnapuceniju varošicu, vrvilo je toga popodneva na hiljade gostiju iz Sarajeva, da se pri nastupu utrka sve slegne oko novosagragjenog umjetnog trkališta. Trkalo se tu sedam utrka, od kojih su najznamenitije bile: utrka (25 km) za zacasnu nagradu bos.herceg. zemaljske vlade i utrka (10 km) za majstorstvo HercegBosne. Nije zadaca ovoga lista, da se bavi potankostima u tome pogledu, tek toliko cemo spomenuti, da je na onoj ostao pobjednikom g. Lowy, na ovoj g. Pippan (jedna slika predocuje ovacije clanova sar. kot. kluba svomu clanu pobjedniku). Iza toga uživalo je gledateljstvo s vanrednih vještina, što su ih izvagjali na kotacu Riedisseri (brat i sestra iz Graca) po ilidžanskom perivojskom okrugu. Vrijeme do vecera ispunilo se sa još nekoliko zabavnih tocaka, a zatim je slijedio prekrasan vatromet te igranka do u rano jutro. Kako je sve bilo zadovoljno, bez sumnje je, da ce i svecar, „Sarajevski koturaški klub", isto moci reci o sebi.