* Illustrirter Fuhrer durch Bosnien und die Hercegovina. Napisao dr. C. A. Neufeld u Monakovu. Stranica VI f 96. Sa 31 slikom i jednom kartom. Naklada A. Hartlebena u Becu, Budimpešti i Lipskom. Cijena 2 krune, uvezano 2 K 20 h. Zivo interesovanje turistickih krugova, koje iz godine u godinu dovodi u naše krajeve goste iz sviju zemalja Evrope, pa cak i iz daleke Amerike i Azije, stvorilo je vec do sada obilnu putnicku literaturu na raznim jezicima, od koje cemo ovdje navesti tek nekoja odlicnija djela: Hartlebenovo „Reiserouten in Bosnien und der Hercegovina (trece izdanje g. 1898.)", Henrik Rennerovo: „Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und guer" (drugo izdanje od god. 1897.) i hrvatski prijevod Ise Velikanovica od godine 1900. (izdanje hrvatske dionicke tiskare u Mitrovici), zatim djelo Gr. Capusa „A travers la Bosnie et l Herzegovine" (Pariz 1896., naklada Hachette & Cie). Sad nam pruža Hartlebenova naklada novi, da odmah kažemo, vrlo vješto napisan i krasno ilustrovan putovogj pod gornjim naslovom, na što ju je ponukala cinjenica, što su „Bosna i Hercegovina turisticke zemlje buducnosti". Sretna je bila misao pisanje ove knjižice povjeriti g. dr. Neufeldu, kr. bavarskom inspektoru kemickog zavoda u Monakovu, jer je taj gospodin u više navrata proputovao sve krajeve naše lijepe domovine, pa se tako upoznao sa svim njezinim prirodnim krasotama. Živo prikazivanje i vješto upucivanje u naše prilike, pa isticanje svega onoga, što za turistu ima svoju vrijednost, to su vrline ove knjižice, a kraj toga je tako pregledno poredan materijal, da mu rado ovdje iznosimo one tacke, što se odnose na glavnu njegovu svrhu, to jest na samo putovanje. Dr. Neufeld opisuje ponajglavnije rute ovim redom: Ruta I. od Broda do Sarajeva; ruta II. od Zagreba do Banjaluke, odavle dolinom Vrbasa u Jajce, pa dalje preko Maklena do Jablanice; ruta III. od Jajca u Sarajevo, boravak u Sarajevu, odavle do Jablanice, a iz Jablanice preko Mostara u Metkovic; ruta IV. od Sarajeva preko Rogatice i Višegrada u Priboj; ruta V. od Sarajeva do Goražda i Poce, zatim iz Goražde u jednome pravcu do Plevalja, a drugim na Kerepu niz Drinu do Ljubovije; ruta VI. od Foce klancem Sutjeske u Gacko, dalje kroz Bilece u Trebinje i odavle u Dubrovnik; ruta VII. od Gabele u Gruž, iz Huma do Trebinja i iz Uskoplja u Boku Kotorsku. Taj raspored tako je praktican i temeljit, da se poznavaoc ovih krajeva upravo diviti mora razumijevanju zadace, koju je pisac sebi stavio, da se putnik, je li samo vješt njemackomu jeziku, može potpuno osloniti na nj kao putovogja. Dobro je ucinio g. pisac, što je u cijeli raspored knjiga uvrstio izlete na naše divotne planine: Bjelašnicu, Treskavicu, Prenj, Orjen i dr., i što daje prakticna upustva turistima vec prema tome, da li im za putovanje stoji na raspolaganje krace ili dulje vrijeme (od 5 ili 9, 20 ili 25 i više dana). U tekst umetnute slike zgodno su odabrane i krasno reproducirane, a dodata karta (majstorski izragjena u c. i kr. vojnogeografskom zavodu u Becu) popunjava i onako pregledno Neufeldovo prikazivanje. Pohvaliti valja i to, što je dodan spisak rijeci, najpotrebnijih putniku strancu. Preporucamo ovo djelo svoj slavenskoj braci tim mirnije duše, što ni na jednom slavenskom jeziku nemamo ovako podesnog pomagala pri putovanju Bosnom i Hercegovinom. K. N. * Publikacije jugoslavenske akademije u Zagrebu. U prvoj seriji knjiga za ovu godinu izašla su ova djela: I. „Ljetopis", sv. 16. za god. 1901. (cijena 2 krune), II. „Rad", knj. 148., razred filolog.histor. i filosof.juridicki (3 krune), III. „Rad", knj. 149., razred matem.prirodoslovni (2 krune), IV. „Zbornik za narodni život i obicaje južnih Slavena" (3 krune) i V. „Monumenta spec. histor. Slav. meridionalium, Scriptores", volumen IV. Balthasarii Adami Kercselich: Annuae 1748.—1767. (5 kruna). U 148. knjizi rada imade pet rasprava. Poznati istraživaoc stativskoga dijalekta, R. Strohal, koji je prošle godine izdao vec drugu knjigu vrlo zanimljivih pripovijedaka iz okolice karlovacke, sela Lokava, Delnica i trgovišta Vrbovskoga, priopcio je svršetak svoje rasprave o jezicnim osobinama u karlovackom kotaru, gdje najprije govori o prilozima, prijedlozima, svezama i usklicnicima, a onda svršava svoju radnju opširnim tumacenjem glagolske sprege (konjugacije). Ova je radnja i opet nov dragocijen prilog našoj jezikoslovnoj znanosti. — Prof. Pero Budmani raspravlja o Držicevu „Pjerinu", kojemu nahodi u Plautovim Menaechmima osnovu zapleta. Po sudu akademikovu napisao je Držic Pjerina negdje izmegju pedesetih i osamdesetih godina šesnaestoga vijeka, baš u doba, kad su se Plautovi spisi mnogo u Italiji prevodili i štampali. Bilo je i slicnih talijanskih komedija, u kojima ima kao i u Plautovoj komediji motiv slicnosti dvojice ili dvoga, no on veli, da nije dokazano, e bi Držic u svoj splet „Pjerina" išta primio iz ondašnjijeh talijanskijeh komedija, vec da je on crpao iz samoga Plauta po latinskom originalnpm tekstu. — Vrlo je zanimljiva rasprava Milivoja Šrepela „Sigetski junak u povjesti hrvatskoga pjesništva", u kojoj ocijenjuje akademik sve hrvatske pjesnicke radove o Nikoli Žrinjskomu. U ovoj radnji, koju je citao u svecanoj sjednici prigodom proslave 400-godišnjice hrvatske umjetne književnosti, ispreplice se zgodno odabrani tema sa Marulicevim jubilejem, pošto se u njoj prati ova historijska zgoda tecajem cetiriju vijekova u hrvatskoj literaturi. Makar da je radnja dosta opsežna, ipak nije — kako to samautor u uvoduistice — još tijemovaj tema obragjen, vec su istaknute samo najznatnije pojave. Spomenuvši najprije bugaršticu o Nikoli Zrinjskomu, prelazi akademik Karnaruticu, Zadraninu, koji je prvi opjevao kao savremenik sigetski boj i to osamnaest godina iza katastrofe (1584.). Nije poznato, odakle je crpao Karnarutic gragju za svoje „Vazetje", ali bice da je postojalo vec koje djelce o tome, jer Ljubljancanin Budini prevodi g. 1600. s hrvatskoga na latinski opis sigetskoga boja. Isporegjujuci „Judi