* Kros Bosnu i Hercegovinu. Utisci s puta srpskih ucitelja 1901. Belešio Mih. M. Stanojevic, ucitelj. Beograd. Štamparija S. Horovica. 1902., str. 144. Cijena 250 dinara. O velikom ljetnjem školskom raspustu prošle godine pojedinijem mjestima Bosne i Hercegovine proputovala je grupa srbijanskih ucitelja i uciteljica, megju kojima je bio i g. Mih. M. Stanojevic, ucitelj i urednik „Ucitelja", organa uciteljskog udruženja kraljevine Srbije. Gosp. Stanojevic je svoje utiske sa toga putovanja napisao u gorespomenutoj knjizi. Još prije izlaska ove knjige izvjesni listovi su je preporucavali kao izvrsno djelo, na osnovu cega smo imali razloga vjerovati, da ce to biti jedan valjan rad. U svoje vrijeme smo dobili tu u dosta lijepom, tvrdom povezu, plavijeh korica, štampanu krupnijem slovima i na finijem papiru knjigu, te smo je poceli radoznalo citati. To nije ono, cemu smo se nadali. Pisac nije imao dobra nacina pisanja na ovu knjigu, jer citaoc u njoj ne ce naci duši nikakve poslastice, niti se može njom što koristiti. Vec u pocetku knjige postaje pisac dosadan citaocu navodom nekijeh neprirodnijeh, nasilnijeh i neumjesnijeh šala, po kojima izgleda, da je ovo i piscu dosadan posao, ali je htio, da se nešto napiše i da bude višev napisano, makar to i ne spadalo u njegove utiske. Štogod dalje citaš, knjiga ti biva sve dosadnija, jer pisac govori više o drugome beskorisnome, no o naslovnoj temi. Velimo, više o drugome, o stvarima, koje ne bi trebalo da su ušle u ovu knjigu i koje ni u kakvoj svezi ne stoje sa samim naslovom ove knjige i njezinijem ciljem. Pa i ono, što je u knjizi o Bosni i Hercegovini, to je napisano površno, plitko, bez vještijega nacina pisanja i onako prosto nabacano jedno za drugijem, bez sveze i glacine, da covjek ne zna cemu prije da zamjeri. I kad bi covjek sravnjivao mane i dobre strane ove knjige, kud i kamo bi pretegle one prve. Da nam dopušta prostor ovoga lista, naveli bismo poviše citata iz knjige, o kojoj je govor, neka se i sami citaoci uvjere, kakvijema manama, a i besmislicama ona kipti, ali se radi prostora moramo ograniciti na ovo nekolikorijeci. Pisac ko da nije ni sam uvigjao važnost ove knjige, jer još u pocetku knjige piše: „Oni (utisci) možda ne ce imati ni vrednosti za koga drugog, do za onoga, ko ih je zabeležio", jer on „ove utiske beleži za to, što hoce da ima jednu milu uspomenu, zadržanu vazda u njegovom životu." Književnost se ni u cemu nije koristila ovom knjigom niti se unaprijedila njezinom sadržinom, a što je izišla, to znaci, da samo ima veci broj beskorisnijeh knjiga. j. I—vic. * Nova knjiga. Pravnik Mehmed-Dželaladdin Kurt, bivši pitomac sarajevske šerijatske škole, dao je u štampu knjigu narodnih pjesama, koja ce izaci pod naslovom „Narodne hrvatske ženske pjesme (muslimanske)". Knjiga štampa se u Hrvatskoj dionickoj tiskari u Mostaru, a obuhvatace 12 štampanih araka u velikom formatu, te ce biti ukusno opremljenoj svesci cijena 1 kruna 60 helera. Pretplate šalju se: fra Radoslavu Glavašu, profesoru bogoslovlja u Mostar. Ova prva sveska izaci ce mjeseca novembra. * Geistbeck-Pavicic: Geografija. Stanko Pavicic, ucitelj sarajevske uciteljske škole, preveo je i za naše potrebe priredio „Astronomsku i fizicnu geografiju" dra Mihajla Geistbecka. Djelo namijenjeno je gorniim razredima srednjih škola i uciteljskim školama. Naša zemaljska vlada uvela ju je obligatno kao nastavnu knjigu u uciteljskoj školi u Sarajevu. Ovaj prijevod priregjen je po dvadesetiprvom njemackom izdanju. Knjiga izašla je troškom prevodiocevim, a cijena joj je 2 krune 80 helera. Tekstu dodano je 77 slika. Ne upuštajuci se u potanju ocjenu ovog djela, koje bi bilo izlišno hvaliti, pošto je steklo lijep glas ne samo u njemackoj geografskoj literaturi, nego i u drugih naroda, valja ipak da pohvalno spomenemo rad prevodiocev, koji je nastojao, da mu bude prijevod ne samo vjeran, nego i u duhu našega jezika, pak je zato savjesno tražio novih izraza. Evo nekoliko primjera. Za perijodicko vrelo našao je zgodan izraz bukavac, za finu zemliu (Schlick), što je nanese voda, ilo. Za njemacki izraz Leeseite nagje zgodnu rijec savjetrina, za Sprudel klokot, a Quellwasser prevede složenom rijecju izvirvoda, koja se cuje i u narodnoj pjesmi (Izvirvoda izvirala). ??gjicom zove onu liniju na obali, koja pokazuje, dokle je voda stajala prije, nego je opala. Naplavak je ono, što voda uopce nanese, pa ostavi (granje, kamenje i t. d.). Nijemac to zove Schwemmgebilde. Ono, što Hoic u svom zemljopisu zove vodena i pješcana pijavica (Sand und Wasserhose), preveo sa pješcani i vodeni ošmrk. Vjetromet zove onu struju, kud vjetar duva (Sturmbahn), a mracno vrelo mu je ono, koje se na prekide javlja (intermittierende Quelle). Umjetno stvorenih izraza nalazimo u knjizi takogjer mnogo. Isticemo ljepše, kano što su: krnjpomrcina (djelomicna pomrcina), naborgorje (Faltengebirge), nahodgvosd (erratische Blocke), porubkršje (Seitenmorane), skocacklokot (gejzir), skocacvjetar (naghž vjetar, što se odozgo dolje spusti), a sumracnicom zove liniju, koja je tamam izmegju svjetla i tame. Lijepi su izrazi: varnice povracanke za kresavice, koje se nakon nekog doba povracaju, vamice samice su one, koje se rijetko javljaju, zvijezde blisanice, koje su tijesno jedna do druge i zvijezde novice, koje se na jedanput javljaju, pa ih onda nestaje, kano što se javiše u Andromedi i Perzeju. — Neke je izraze uzeo pisac iz Vukova rjecnika, ali najzgodnije cuo je od svojih gjaka u školi. Ovom ce se knjigom, koja je prva te vrste u našoj školskoj Hteraturi, moci koristiti ne samo gjaci naših srednjih škola, nego i ucitelji u osnovnim i trgovackim školama, pak im je zato toplo preporucamo. * Br. Velimir Deželic: „Zvuci iz katakomba".Pjesme. Zagreb 1902. Tisak Antuna Scholsa. Cijena 1K. — Ako je iskrenost prva znacajna crta prave i ciste poezije, onda možemo punim pravom ustvrditi, da je Deželic pravi pjesnik; — jasni pjesnicki talenat, koji je pošljednjih godina obogatio hrvatsku poezij