Bosanski Novi leži u pitomoj kotlini, koju natapa bistra Una, primajuci ispod grada u svoje krilo Sanu. Na utoku proširile se te dvije rijeke do velike širine, a kad bi voda iz planina i vrleti nabujala i provalila niz tijesni dol, koji te dvije rijeke gornjim tijekom sapinje, izlila bi se jednim mahom u kotlinu novsku, potopiv niske obale i pretvoriv okoliš u široko jezero. Take poplave nijesu rijetke, a cesto bi doprla voda i do samih kuca pa i u kuoe. Današnji Novi malen je gradio, a broje u njem 3267 veoinom muslimanskih žitelja. Još pred malo godina bijaše to neznatno mjestance, ali danomice raste, jer preko one dvije dugacke cuprije u Novome, od kojih jedna prelazi Unu a druga Sanu, vodi citavi promet u bosansku Krajinu. Nekoc malo muslimansko naselje, u oistom orijentalnom karakteru, mijenja se lice Novoga danomice. Moderne zgrade dižu se na podorima starih drvenjara, stari karakter sve se više gubi a njime i po koja zanimljiva uspomena na njegovu starinu. Povjest Novoga nije bog zna kako važna, ali bilježi ipak po koju zanimljivu epizodu, koja je zavrijedila da se otme zaboravi. Vec u XIII. vijeku bijaše Novi sa citavim krajem izmegju d6njeg toka Sane i Une u vlasti jedne od najmocnijih hrvatskih velikaških kuca, Babonica knezova Blagajskih. God. 1280. spominje se pod imenom Novum castrum (Novigrad), a da je istovjetan sa današnjim Novim, zaklju cujemo po tome, što je taj Novum castrum ležao takogjer na Uni. U rukama blagajskih knezova osta taj Novi blizu tri stoljeca, a onda dogje u ruke slavnome Nikoli Zrinjskom. Kolikogod je povoljan taj grad svojim položajem prometu, nije baš bio najzgodniji branik protiv neprijatelja, a ipak je Novi bio prag bihacke krajine. Za srednjega vijeka se zato malo i spominje; tek u vrijeme turskih bojeva cujemo Novi cešce spominjati. Kada je austrijska ratna uprava uzela Krajinu u ruke, te stala da se brine oko obrane i organizacije krajiških utvrda, predade Nikola Zrinjski god. 1524. i Novi nadvojvodi Ferdinandu na dvije godine, da se u nj stavi posada, koja bi imala prijeciti Turcima prijelaz preko Une. U doticnom latinski pisanom ugovoru zove se Novi „Newhaus sive Newgrad". U Pounju bijaše Novi jedan od prvih gradova, koji pade u ruke Turcima, te je s Kostajnicom osvojen god. 1557. Muslimani naseliše odmah to mjesto, a nacelnikom mu posta Velicanaga, koji je 1576. provalio sve do Stjenicnjaka, te ga jurišao ne mogav ga zauzeti. Po jednom popisu turske vojske na Krajini iz godine 1577. bijaše onda u Novome stalna posada od 200 konjanika i 400 pješaka. Iste godine pade Ferhadbeg sa 6000 vojske pod Novi, te sagradi preko Une cupriju, da prevede vojsku svoju u Hrvatsku. Novi ne osta dugo u ruku Osmanlija. Vec god. 1578. predložio je potpukovnik Ivan Ferenberg zapovjedniku krajiške uprave, nadvojvodi Ferdinandu, da se Novi osvoji, a taj se prijedlog uvažio, jer malo zatim izgubi Turska Novi. Ali turski naseljenici ostaše ondje, nadajuci se, da ce skoro pasti opet pod vlast porte. Za nastoinih razmirnih godina u našoi Krajini bijaše oko Novoga dosta okršaja i Turci ga opet zauzeše. Mirom sklopljenim izmegju Austrije i Turske god. 1635. prista Austrija, da Novi, Zrini i Gvozdanski panu pod vlast porte. Novski cetnici, ??d provaljivahu na svoi racun u hrvatsku Krajinu, da ?lij?n? i robe, bili su u ono doba na zlu glasu, a na najgorem bijaše megiu njima Višic, koji je za svojih cetovanja dopirao do u Modrušu. Njega zarobiše ljudi Vuka Frankopana 1642., a po zapovijedi Frankopanovoi nasadiše ga živa na kolac. 1693. godine osvojio je ban hrvatski Adam Bacan opet Novi, a ovaiput se pobrinulo, da se Novi bolje cuva. Hrvatski stališi odrediše te godine, da podzapovjednik hrvatske krajiške vojske, Miho Vidakovic, odsele ima da stoluje u Novom. 1697. prolažahu carski povjerenici Pounjem, te predložiše, da se Kostainica i Novi razluce u dvije kapetanije, a tai prijedlog bude primljen, te je odsele bilo u Novome 100 momaka stalne vojske. Isti povjerenici opisaše u svome izvješcu ukratko i sam grad. Bijaše to malešno naselje, opasano drvenom ogradom i nasipom nasutim od zemlje. Usred tog nasipa bijaše manji od drveta i zemlje sazidani gradic a u njem cardak. S desnu stranu rijeke bijaše na brežuljku manji od kamena zidani gradic, no kojega razoriše namjerice krajišnici, da u slucaju, ako bi dopanuo Turaka, ne bude njima branik. Taj gradic bijaše Stari Novi, komu se u ono doba vigjahu samo ruševine kule, docim se je nasipom opkoljeni grad zvao Novi Novi. Kasnije sazidaše mjesto zemljana grada Turci u Novome kameni gradic na onom mjestu, gdje danas stoji narodna osnovna škola. Još prije desetak godina stajao je ondje podor toga grada, ali je danas razgragjen a mjesto poravnano. Grad taj imao je oblik duguljastog cetverokuta, a zidan je bio od lijepa tesana kamena. Kada je austrijsko i tursko povjerenstvo g. 1699. imalo da opredijeli granicu izmegju obiju država, zahtijevaše porta, da Novi pripane Turskoj, ali austrijski povjerenik grof Marsilji bijaše protiv toga, te je pisao i hrvatskom banu Adamu Bacanu u toj stvari. Možda se ima tome pripisati, da se hrvatski sabcr u to doba malo više brinuo za Novi. Porta megjutim nije odustala od svoga zahtjeva, te je diplomatskim putem postigla, što je vec karlovackim mirom od 1699. zahtijevala. Nova komisija, a na celu joj grof Simonetti, ustupila je 1703. Novi Turskoj. Malo zatim jurišao je 1717. god. hrvatski ban Draškovic Novi, ali ga kapetan D. Vakufa Alajbeg Ceric pod Novim potukao. Godinu dana za tim došlo je u Požarevcu izmegju Austrije i porte do mira (god. 1718.), a clanak 4. ugovora ustanovljuje, da stari Novi i citavo zemljište s desnu stranu Une sve do njenog utoka u Savu ostane porti, a osim toga predadoše dobrovoljno Turcima i drvenu palanku, koja bijaše u novom Novom na hrvatskoj strani. 4. oktobra 1788. potukao je slavni Laudon na lijevoj obali Une hametom tursku vojsku, te je osvojio Novi i zarobio citavu posadu s kapetanom Hadži Mehmedom. Još danas pokazuje narod mjesto, gdje je Laudon razredio s