(Nastavak.) Iza smrti ugarskog i hrvatskog kralja Ljudevita zavlada Hrvatskom razdor, a na celu mu bijahu zagrebacki biskup Pavao Horvat, Ivan od Paližne i prvaci hrvatskog plemstva. U tom kolu, koje nije priznavalo našljedstva Sigismundova, vec je dovelo iz Napulja nesretnog Karla Drackog, bijahu i Babonezici-Blagajski, a kada je ustanak ugašen, moradoše i Babonezici da plate svoj dug. 1395. ote kralj Ostrožac i Krupu Blagajskim knezovima pod izlikom, da valja odbijati Turke, koji su bili provalili u savezu sa Bošnjacima za vrijeme, kada je Tvrtko vojevao na Dalmaciju i Hrvatsku, te je obecao vratiti ga Babonezicima, cim se s Bosnom utvrdi mir. Proti tome prosvjedovao je vec nastojne godine zagrebacki kanonik Stjepan Blagajski, sin kneza Dujma, u ime svoje i brata si Nikole te niegovih sinova Vladislava, Antuna i Ivana. Docuo je naime, da Sigismundi namjerava dati Krupu i Ostrožac banu bosanskom Vuku, bratu vojvode Hrvoje, ne bi li tako predobio za se Hrvoju, najznatnijeg provagjaca Tvrtkovih težnja u Dalmaciji i Hrvatskoj. No taj prosvjed nije mnogo koristio, jer jo kralj Sigismund htio zatrti Babonezice. Ban Nikola Gorjanski poveo je proti knezu Stefanu Blagajskom istragu i iznio cijeli niz zlocina, što ih je on u vrijeme ustanka ili sam ili sa svojim ljudima pocinio. Najprije mu se piše u grijeh, da su u vrijeme, kada su Hrvoja i brat mu ban Vuk provalili u Hrvatsku, Stjepanovi ljudi išli pred njihovom vojskom, te ju vodili i oplijenili Zarob, te otjerali odanle 80 goveda i 50 krmaka. Osim drugih zlocina iznijelo se i to, da je 1389. podanik Ivan znanjem Stjepanovim sa Bošnjacima navalio iz Otoke na selo Trnovac, oplijenio ga, otjero 20 goveda i 20 ovaca, zarobio slobodnjaka Družnika, nekoliko ih otjero u Otoku, a iste godine popališe Bošnjaci selo Stregor i ukradoše 159 komadi stoke. Ban Vuk istina nije dobio Ostrošca, vec ga Sigismund predao vojvodi apulskom Franji Kastelanu Kninskom, koji je u njem stolovao kao kapetan, a iza njega osta grad sinovima mu Grguru i Simunu, te kraljevskim kastelanom Nikoli de Erwencze i Vladislavu, sinu Tiboldovn. U kraljevskim rukama bijaše ali u to doba samo grad ostrožacki i krupski, docim jeokolica ostala Babonezicima Blagajskim. Kastelani upravljali su gradom samovoljno, a zulumcarili su po okolici gore, nego li knezovi blagajski za ustanka. Tako su oko Miholjdana godine 1318. navalila spomenuta dva kastelana na Otoku, Brezovicu, Vojskovu i Visoko, koji pripadahu Ostrošcu, te su zarobili ono malo ljudi, što jo zaostalo iza provala turskih; žene svukoše gole, stoku povezaše i potjeraše sve u Krupu. Blagajci se radi tog nasilja potužiše kralju Sigismundu, koji naloži iste godine zagrebackom kaptolu, da vodi istragu proti zulumcarima, a ovaj imenova 1419. istražnim sudcem popa Grgura. Nasilja kastelana ostrožackih dozlogrdiše i narodu i samom kralju, a kada se knezovi Blagajski okrenuše Sigismundu, da se s njime mire, bijaše u prilog miru i državi vratiti im, što je od starine bilo njihovo. Svoj postupak za vrijeme ustanka protiv Sigismunda lahko su mogli pred licem kralja opravdati: što su cinili, cinili su samo pod pritiskom bosanskim i Hrvojinim, za Ivana Blagajca držao je Hrvoja dugo vremena zarobljena, dok se nije teškim novcem otkupio. Sigismundova narav bijaše casomice i blaga, te je za volju mira praštao mnogome, koji je proti njemu skrivio i tako povrati 1436. Ostrožac Nikoli i Stefanu Blagajskom a uz to i Brekovicu i Omrzlje. Premda su Blagajci tom ustupnicom opet postali vlasnicima svoje djedovine, ne dobiše ostrožacki grad odmah, jer kastelan Pranjo ne htjede da izruci, što je držao u rukama. Tako ne osta Blagajcima drugo, nego da se na silu dobave svojine. Sve do 1440. osta grad u rukama Franjinim, a te godine navališe Grgur i Ivan Blagajski pomocu Franje Celjskoga na Ostrožac, provališe u grad i poubiše nekoliko ljudi i protjeraše kastelanovu posadu. U to doba valjda je i sam kastelan umro, jer mu je ustala kci da prosvjeduje pred zagrebackim kaptolom proti toj sili, ali uzalud, jer je na 29. juna 1441. kralj Vladislav potvrdio Blagajcima, Ivanu Nikolinu, njegovu sinu Nikoli i sinovima pokojnog Antuna Blagajskog Grguru i Franji, Ostrožac sa svime, što je od starine pripadalo gradu i njegovim starim megjama. Za god. 1471. možemo zabilježiti epizodu, koja karakteriše donekle prilike, što su u ono doba vladale u Hrvatskoj. Bosnom zavladaše Turci, a provaljivahu cesto i u Hrvatsku. U kra jiškim gradovima bijaše onda vazda straha i priprema za rat. Sto su gospoda imala blaga u tim krajevima, uklanjala su na sigurnija mjesta. TakonaumišeiNikola i Stefan Blagajski da sklone svoje blago, te ga poslaše po svome službeniku Ivanu Draškovicu uCazmu, da ga preda Ani, udovi Gašpara Cupora. Bilo je tu osim blaga i novaca sviju spisa, što se odnašahu na grad Ostrožac i Blagaj, a poslaše ih u Cazmu, da se nacine prijepisi, da mogu služiti u slucaju, ako bi propali originali. U to vrijeme življahu Blagajci u zavadi sa Vladislavom Zucom de Zeuche, potomkom nekadanjeg vlasnika Ostroškog, koji im je svakom prilikom škodio a njihove kmete globio. Njegovi kastelani Pticko i Radoje Cubinski uhvatiše blagajskog teklica, te mu oteše sve blago i spise, što ih je imao uza se i tako propade veliki dio blagajskog arkiva za uvijek. Blagajci potužiše se radi toga banu Blažu Magjaru i Horvatu Litvanskom, a ovi narediše zagrebackom kaptolu, da povede istragu. Malo za tim umrije Ivan Blagajski, komu je Ostrožac pripao diobom, a ne ostavi iza sebe poroda. Kralj Matija darova grad i sve, što je njemu pripadalo god. 1481. Gregoru Mikulicicu i bratu mu Petru. Blagajci prosvjedovaše proti tomu, te prizvaše ??????? na kraljevski sud u Bihacu, gdje je sudac Simo Ajtic vodio istragu, a udova Doroteja pogje u Zagreb da se tuži banu. Ban Matija Gereb vodio je konacnu istragu, te je 26. augusta 1486. dosudio, da se Ostrožac vrati Blagajcima, pošto su oni listinama dokazali, da su Ostrožac kupili i gotovim novcem platili, te da im ga kralj nije imao vlast oteti.