Iz Otoke vodi nas cesta oko brda Plavne a onda sjevernim pravcem uz potok Baštru. Dolinu tog potoka opasuju s obje strane dva niza oniskih kosa,obrašcenih lijepom bukovom šumom, a iz šumskog zelenila izbijaju dno dola pomanja naselja sa svojim drvenim kucama, rodnim njivama i pašnjacima. Kad stignemo vec blizu vrela Baštre, poprijecila se dolom povisoka kosa, uz koju nas u više okuka vodi cesta, a kad joj se uspnemo na vrh, ugledacemo na sjeveru drugu dolinu, koja se ravnim pravcem nastavlja prema sjeveru. Na toj kosi ugledacemo lijepo pitomo nanaselje, koje se sakriva u hladu rodnih vocnjaka, a malo dalje na obloj humci, koja se sa zapada diže iz dola, vigjamo romanticnu silhuetu starog podora, kako se odiže sa modrog ljetnog neba. Strmo niz dol vodi nas opet put, a za polu sata stignucemo podno brda, na kojemu se ponosito diže grad Bužim, nekoc tvrd i neoboriv, danas tek podor. Dosta puta obijali su mu tvrde bedeme neprijateljski topovi, ali ne naškodiše mu toliko, koliko mu ie naškodilo vrijeme, koje nemilice obara svaku gragui Ijudske ruke, cim se ljudska briga prestane za nju brinuti. 0 kulama se cesto bila oluja, cesto ih cijepao grom, kiša i vjetar, sve su više oglodale zidine, a gdje god bi našli škrip, proširili bi ga sve više i više, dok se ne bi kamen za kamenom osuo niz zidove. Tome razoru pripomogla je i ljudska ruka, jer su izokolni seljaci od grada nacinili majdan za svoje zgrade, ali Bužima ipak ne oboriše sasvim, još mu stoje kule kao spomen davnog razmirnog doba. Podnožje gradskog brda, koje se diže 325 m nad morem, natapaju dva potoka, Bužimkovac i Pomojdan, koji se pod njim sastaju te teku sjevernim pravcem. Samo brdo prilicno je strmo, ali se ipak može bez muke uspeti na grad, a za gradom izravnalo se u malenu ravan, na ??j?? stoje kuce današnjeg sela Bužima, brojem ih nešto više od stotinu sa blizu 1000 stanovnika islamske vjere. Sav okoliš grada je pitom, vidik sa njega — ako nas i ne vodi u daleki kraj — ugodan je, a putnik, koji progje ovim krajem, ne ce požaliti ono malo muke, što je potrošio penjuci se uz krš do bužimskoga grada. Grad Bužim možda je jedan od najsavršenijih ratnih gragjevina u Bosni, kojim postanje seže pod kraj srednjega vijeka. Zanimljiv je i stoga, što je bio i plemicki dvor i utvrda, koja je bila svime provigjena, da u ratno doba odbije neprijatelia. Grad je dvostruk, te se sastoji od manjeg nutarnjeg i veceg vanjskog grada. Bazmotrimo li arhitekturu obih gradova, opazicemo, da je nutarnji grad stariji, jer je zidan pomno od lijepo otesane sadre i kamena, a sudeci po cijelom rasporedu, zidan je u doba, kada se u ovim krajevima još nije bio boj na topove, docim je vanjski grad, Što je nutarnji gradic opkolio, zidan na brzu ruku baš u tu svrhu, da štiti nutarnji grad od topova. Gradniu toga vanjskoga grada spominje i natpis, što je bio uzidan nad kapijom sazidanom tik do sjeveroistocnog ugla gradskog bedema. Kapija bila je dosta prostrana, svedena bijaše na luk, ali ne bijaše nad njom kapikule, jer je tabija tik do nje bila dovoljna obrana. Natpis nalazio se u vrhu luka svoda, a s jedne mu strane bijaše kamen i u njem uklesana ruka s buzdovanom i nadžak, s druge slika vojnika, koji drži u ruci barjak, više njega polumiesec i dvije zvijezde. Nad napisom bijaše kvadratna ploca, a na ?j?? prikazana u veliko ostva, pri dnu joj sa svake strane po iedna ptica, a pri vrhu po Jedna zvijezda. Sami natpis prenešen je za okupacižie u zagrebacki muzej, docim sam skulpture još pred nekoliko godina vigjao na svom mjestu. Danas i njih nema više, te su popadale sa duvara, a narod ih kojekuda razvuko. ??j natpis, pisan glagolicom u godini 1495., veli, da je „ta rjrad sazidal iz fundamenta izibrani knez Juraj Mikidicic, ono vrime va vsei hrvatskoj zimli bolega clovika ne biše, zac u krala Matijaša u velikepocteni biše, zac ot cara turskoga Ugrskoj zimli mir našal biše. I car rimski ta ga dobrim clovikom zovise. I vsaki od tih poglavit dar dal mu biše, a Ilrvati ga za nenavist hercegom Ivanišem (t. j. Korvinom) pogubiše. I ki se oce takim clovikom zvati, neka sž takov grad iz fundamenta ima izzidati, tere ima s... bitak. Kako rekosmo, natpis odnosi se samo na gradnju vanjskog grada, koji je zidan po Juqu Mikulicicu ??ij? godine 1495. Taj grad opasan je sa cetiri ravna, prilicno j??? bedema, koji zatvaraju prostor u obliku trapeza, a na coškovima sazidane su prostrane višekutne tabije, na kojima se moglo zgodno namjestiti i poviše topova. Ušav na kapiju u taj vanjski grad dolazi se do nutarnjeg, koji je svojim visokim kulama i zidinama daleko nadvisio bedeme i tabije vanjskog grada. I taj grad imade oblik cetverokuta, a u svakom uglu sazidana je visoka okrugla kula. Osim ovih oslania se na srijedi istocnog bedema, gdje je bio ulaz u taj grad, cetverasta kapikula. Izmegiu ove i desne ugaone kule bijaše prizidan s vana zatvoreni trijem, a u njem od kamena stepenice, na koje se uspinialo do vrata kapikule, a na druga vrata u nutarnji gradski obor. Bedem, što je opasao taj grad, bijaše tvrdo i visoko ozidan, te je jedan metar debeo, a gornji mu je rub pokicen nizom puškarnica. Zanimljive su gragjevine u bužimskom gradu kule, od kojih su dvije dosta dobro sacuvane. Sjeveroistocna kula ozidana je izvana radi vece Jakosti jakim kamenim podzidom, koji se kao štit okrenuo vanjskoj kapiji. Ulaz u tu kulu jest u nutarniem cošku grada, gdje su uz bedem prizidane stepenice, kojim ulazimo u prvi sprat kule. To je okrugla prostrana soba sa 7.5 m promjera, opasana zidom debelim podrug metra a pokrita okruglim svodom. U zidu nalazi se niz panjega, bilo prostranijih, bilo tješnjih, kojima se pristupalo ili pendžerima ili puškarnicama, a na jednoj strani uzidan je široki prostrani komin. Nad tom prostorijom bijaše druga, ali ju vrijeme oborilo, a pod njom je tijesna mracna tamnica sa 5 m promjera. Ulaz do nje bijaše ispod stepenica, kojima se uspesmo u gornji sprat. Još bolje od ove sacuvana je jugozapadna kula, velicinom jednaka prvašnjoj. Ulaz u kulu smješten je 3m viš