* Glasnik zemaljskoga muzeja za Bosnu i Hercegovinu. Treoom i cetvrtom sveskom, koje su zajedno uvezane izašle ovijeh dana, završio je „Glasnik" svoje cetrnaesto godište. I ovaj tecaj ne zaostaje svojiin obimom ni vrsnocom sadržine iza pregjašnjih. Suragjivahu u njemu: Teodor Ippen, dr. Vj. jelavic, barun Pitner, Franjo Genthe, Eug. pl. Pagliarucci, Teodor Filipescu, Tom. A. Bratic, za tim profesori: dr. Fridrik Bervverth, dr. Oton jauker, A. Pichler, G. Štrobl, Herman Engelhardt, Roman Gutwinski, Mojo Medic, dr. Gjorgje Protic, dr. M. Mandic, VI. Skaric, dr. Ferdo pl. Šišic, te muzealni kustosi dr. Ciro Truhelka, dr. Karlo Patsch i Viktor Apfelbeck, muzealni asistent Vejsil jurcic i urednik „Glasnikov". Dr. Karlo Patsch priopciožje u ovoj pošljednjoj svescitri clanka: „Rimska mjesta u konjickom kotaru", „Nahogjaji novaca" i „Prilog mitologiji Ilirije". U prvom clanku, koji imade 25 slika u tekstu, podaje nam sistematski prijegled rimskih naseobina u konjickom kotaru, za koji sudi, da je bio za rimskoga doba vrlo dobro naseljen, jer je pisac mogao po dojakošnjim nalazima zabilježiti devetnaest naseobina, od kojih je šest njih (Konjic, Lisicici, Ostrožac, Donji Celebic, Madeškovici i Borke) imalo oveci obim. Clanku dodana je i karta rimskih naseobina u tom kotaru. Zanimljiv je prilog mitologiji llirije o bogu Medaurusu, za kojega nagagjahu Tomaschek i R. Pater, da to bijaše ilirski Eskulap, dok Patsch misli, da to bijaše bog rata, te ce po njegovu mnijenju imati — barem što se njegove slike tice — najbližu analogiju u onom „deus Heros". koji se cesto javlja u istocnim krajevima balkanskoga polupstrva. Dr. Ferdo pl. Šišic raspravlja o padu Mladena Subica, bana hrvatskoga i bosanskoga. Ocrtavši ukratko historiju knezova bribirskih od plemena Subic, prelazi Pavlu L, banu hrvatskom i bosanskom, te govori o njegovoj sili i opet o nedaci, što je snašla njegova sina i našljednika mu Mladena II. pred Zadrom godine 1313. Ocrtavši odnošaj izmegju Mletaka i Mladena poslije rata (g. 1314.), opisuje trogirsku bunu, onda propast Gusingovaca u Hrvatskoj i rat bana Mladena s Babonicima, Kurjakovicima i vojvodom Nelipicem od 1316. do 1317., pak onda rat sa srpskim kraljem Milutinom, koji trajaše od 1318. do 1319. godine. Dalje nam prikazuje snošaj Mladenov u to doba prema Bosni i šibenicku bunu iste godine, te pokušaj Mladenov, da se izmiri sa Mlecima i navalu palatina Filipa Drugeta i Ivana Banovica na Mladena. Iza toga crta drugu šibenicku i trogirsku bunu, koja svrši predajom ovih gradova u vlast mletacke republike. Mladen bezuspješno podsjeda oba grada, na što ga ostavljaju vazali i onda brat mu knez Pavao, a saveznici pozivaju u pomoc protiv njega Babonice i Kotromanice. Na svršetku ocrta Mladenov pad, kojim nestade u porodici bribirskoj našljednoga banstva u Hrvatskoj, a bosanskim banom postade St.jepan Kotromanic. Pisac ne sudi o Mladenu poput mnogih drugih, kano da bi bio Mladen pakostan i nesnosan tiran, vec da ne bijaše srece oceve, ali da je najmarkantnija licnost u historiji naroda hrvatskoga u prvoj polovini XIV. vijeka i da bijaše dugo vremena slavan i znamenit nezavisni vladar i to mnogo godina, iza što je Stjepanom II. izumrla narodna dinastija, što istice i Mavro Orbini u svom rijelu „II regno degli Slavi". Vrlo je zanimljiv clancic Teodora Ippena, c. i kr. generalnog konzula u Skadru, „Pecatnik jedne vec nestale biskupije u Albaniji". Ippen je dojakošnjim radovima stekao lijepih zasluga oko istraživanja raznih starina u Albaniji, a narocito oko proucavanja povjesti nekadanje albanske crkve. Nagjeni prsten potjece od biskupa Nikole Mece, koji bijaše biskup Stephanuma, a sijelo toj biskupiji bijaše po Ippenovu mišljenju selo Štiefan, u kojemu — kako to pripadom spominje pisac — još danas živi dvanaest porodica Kastriota, što bi pored ostalih momenata moglo biti dokazom, da tu blizu stajaše kolijevka Skenderbegova. Svaka Ippenova radnja, bila ona ma kako malena svojim obimom, vrlo je dragocijena, za to su njegovi radovi zavrijedili opcu pažnju. I Franjo Genthe stari je znanac „Glasnikov". Njega zanima vojnicki život naših pregja i njihovo sudjelovanje u raznim ratovima, koji su se vodili po današnjoj Njemackojj Saskoj, Bavarskoj i t. d. Njegov najnoviji clanak raspravlja o takozvanoj saskopoljskoj pukovniji Bošnjaka u drugom šleskom ratu god. 1745. i o takozvanim holandijskim kopljanicima Bošnjacima. Pisac crta povjest tih vojnika i kako su oni došli u prusku i holandijsku vojsku. U pruskoj vojsci steklo je ime Bošnjak velike casti i gotovo pola vijeka no sila je.to ime jedna od najsjajnijih pukovnija. Gotovo sve pruske ulanske pukovnije vuku porijeklo od nekadašnje saskopoljske bosanske pukovnije, te se baš Bošnjacima ima zahvaliti, što se koplje uvelo u prusku, a kasnije u cijelu njemacku vojsku. I Danska i Kurlandija osnovaše po njezinu uzoru vojnicke zborove. Clanku dodane su i slike, na kojima se vidi odijelo i bojna oprema tih glasovitih vojnika. Herman Engelhardt, profesor u Dražgjanima, priopcio je jedan prilog poznavanju tercijarne flore Bosne i Hercegovine. Fosilno biljevni ostaci, što ih obragjuje u svom clanku, potjecu iz slojeva smegjeg kamenog ugljena kod Prijedora, Kamengrada, Banjaluke, Bugojna i Mostara. Na kraju clanka prikazane su opisane biljke u vjernim reprodukcijama. Profesor Gabrijel Strobl u Admontu, napisao je slicnu radnju o fauni liptera, no na široj osnovi, jer ne opisuje samo liptere Bosne i Hercegovine, nego i drugih balkanskih zemalja, narocito Dalmacije, za koju je imao prilike naci lijep broj podataka. Kustos dr. Truhelka nastavlja svoj izvještaj o sojenicama, koje su iskopane u Donjoj Dolinj, opisujuci nagjene prijedmete na groblju na gredi Sokicevoj i na gredama Stipe jakarica i Mice Petrovica. Cijeli ovaj clanak ima cetrdesetjednu tablu, na kojima su vjerne reprodukcije znatnijih nalaza. Pošto se iskapanja na dolinskim gredama nastavljaju i pošto se svaki cas nalazi novih prijedmeta, napisace riisac zakljucni clanak o tom bogatom nalazištu do godine. Kus