* Arndtov kist u slici „Sa ulice" hoce da nas podsjeti, kako ni taj vazdašnji nacin, po kome se u HercegBosni kroz stotine godina pece njezina slavna „turska kava" nije baš tako jednostavan, vec da tu treba štošta, dok se stigne od zelenkasta zrna do svjetlomrka „kajmaka", što se pjeni na vrhu findžana. U toj raboti stupar treba da dobro prosije stuceno zrnje, pošto on ne melje kave, vec je tuce u stupi, jer da mu tako bude „finija". * František -Slaby: Prtina. Slika ceškoga umjetnika, koju danas donosimo u reprodukciji, resila je pred dvije godine prašku Jednotu vytvarnych umelcu. Izvrsno prikazani kraj zimske prirode udružio je u sebi sve znacajne vrline umjetnikova kista. * Zgrada velike realke u Banjaluci. Velika realka u Banjaluci otvorena je pocetkom školske g. 1895./96. Sve do godine 1898./99., dok nije bio dovršen jedan dio nove zgrade, zavod bijaše smješten u privatnoj gragjevini, koja nije odgovarala ni zdravstvenim zahtjevima ni nastavnim probicima. Nova je zgrada vrlo lijepo smještena na obali potoka Crkvine, preko puta nove tvrgjavske kapije. Fasada je u stilu renesanse. Planove je izradio gragjevni odjel okružne oblasti u Banjaluci (ciji su organi i nadzor vodili nad gradnjom) a po crtežima gragjevnog odjela zemaljske vlade. Unutrašnji raspored odgovara svim zdravstvenim i nastavnickim zahtjevima modernih školskih gragjevina. Zgrada sastoji od procelja (duljina 510 m) i dvaju pravokutnih krila, megju kojima je prizemno smještena gombaonica. Gradila se na trošak zemlje, u tri maha. Godine 1898./99. dovršen je prvi dio sa 7 gjackih soba, dvije crtaonice, stanom i pisarnom za ravnatelja te odajama za parne kotlove, jer se sve prostorije griju pomocu centralnog grijališta. Zgrada se vjetri citavim sistemom cijevi za promaju. Iste godine preselio se zavod u taj prvi dio zgrade. Godine 1901. dovršena je cijela gradnja. Citavo zdanje imade u svem osim stana za ravnatelja i podvornika 9 vrlo prostranih razrednih soba (96 do 104 m duljine, 6.5 do 6.8m širine), 3 sobe gdje se predaje vjeronauk, 2 crtaonice, 7 dvorana za zbirke, 2 prostorije za knjižnicu, 3 gjacke garderobe, pisarnu, zbornicu, 2 uciteljske sobe i obilate nuzgredne prostorije. Osobito se isticu obje crtaonice kolosalnih omjera (po 70 m širine i 260 m duljine sa po 10 prozora), zatim veoma zracna i prostrana gombaonica (24 X 10 m) sa 16 prozora, koja je spojena hodnikom sa prekrasnim stubištem glavne zgrade, te je tako izmegju jedne i druge neposredan saobracaj. Zavod se snabdijeva pitkom vodom iz 16 m duboka bunara, odakle se voda tjera sisaljkama u na tavanu smješteni reservoar, koji ju na cijevi odvodi do pojedinih pipa. Svud unaokolo zgrade je prostrana bašta. — Gragjevni troškovi iznašali su 210.800 kruna. K. N. * Zgrada velike gimnasije u Mostaru. I velika gimnazija mostarska, koja je otvorena pocetkom školske godine 1894./95., bijaše isprva smještena pod krov za prvu potrebu, te se je tako ubrzo osjetila nužda, da joj se podigne dostojan dom. God. 1897. otpocelo se gradnjom zgrade, koju nam prikažzuje naša slika na str. 333. Zgrada imade vrlo slobodan i s higijenskog gledišta sasvim povoljan položaj: usred krasnih bašta s tropskom vegetacijom blizu rijeke Neretve i potoka Radobolje. Gragjena je od kamena i opeka po nacrtu tehnickin organa zemaljske vlade u cisto istocnjackom slogu, i po njem se pravom može ubrojiti megju najuglednije gragjevine na Balkanu. Ona sastoji od procelja sa dva tupokutna krila, a svako ovo krilo imade opet po jedno pravokutno pakrilo. Procelje je veoma izboceno, a uz to je središnji dio veoma izdignut. Duljina procelja iznosi 3210, dutjina krila 3125, a pakrila 200 m. Uza glavnu zgradu je golema gombaonica. Zgrada ima osim stana za ravnatelja i podvornika 10 razrednih soba (najmanja mjeri 740 X 710, najveca 1470 X 7.0 m), cetiri odaje, u kojima se predaje vjeronauk i arapski jezik, jednu koja služi kao muslimanska bogomolja (sa predsobljem za uzimanje abdesta), lijepu crtaonicu (1970 X 7.15 m sa 8 prozora), 7 soba za zbirke, megju kojima se prostranošcu (150 X Cž0m) osobito istice dvorana za prirodopisnu zžbirku, 3 sobe za knjižnicu i citaonicu, zbornicu, ravnateljsku pisarnu. Osim toga ima u toj zgradi još nekoliko sporednih prostorija, a u podzemlju su prostrani podrumi. I ta je zgrada podignuta na trošak zemlje uz ukupni trošak od 330.000 kruna. K. N. * Nadgrobni spomenik dru Gaji Bulatu u Splitu. 1. novembra o. g. otkrio se je na historickom tlu splitskoga groblja, u Sustjepanu, nadgrobni spomenik slavnomu borcu narodne hrvatske misli u Dalmaciji, dru Gaji Bulatu. Veliki pokojnik rodio se je dne 4. januara 1836. u Supetru na ostrvu Bracu, a umro je u Becu dne 9. juna 1900. (Isp. „Nadu" iste godine.) Spomenik je izradio umjetnik Rendic. Podnožje mu je od repenskog kamena, nad kojim se diže masivan granit, optocen pravim mletackim mozajikom i živom narodnom ornamentikom u Rendicevu stilu. Na sredini spomenika jeste potpuno uspjeli basrelief pokojnikova lika u broncu, a ispod njega natpis: dru Gaji Bulatu — Hrvati. Otkricu spomenika prisustvovala su sva splitska hrvatska društva, uz nacelnike okolnih mjesta i razne predstavnike. Svecani govor izrekao je splitski nacelnik Milic. Nakon njegovijeh rijeci pao je zastor sa kamena, koji od tog casa ima da oznacuje grob, u koji su tek nešto preko dvije godine legli ostatci ovoga velikoga sina Dalmacije. * Vaclav Slaboch: Tuga u prirodi. Približaje se neki tren umiranja — uinjetnicko oko naslutilo ga je il u oblacini, koja ce se prevuci nebom, da obori kišu i tucu po plodnim poljima, il u kasnoj jesenskoj, potmuloj vjetruštini, iza koje dolazi baba Jaga, da uvije zemlju u mrtvacki pokrov. Oslonjena o drvo ceka duša taj cas, komu izbjeci ne možeš, i to je ona tuga u prirodi — slutnja velikog umiranja velike majke.