Na utoku potoka Kružnice, koji nedaleko izvire iz strmog ponora te tijesnim klancem uvire u Unu, po prilici 25 km od ušca Une, leži mali prijatni grad Krupa. Kuce mu poredaše se što desnom obalom Une a što oniskim brežuljkom, koji se izdigao izmegju Une i Kružnice. Krupa imade 2848 žitelja, vecinom Muslimana, koji se bave ratarstvom i prometom, jer Krupom ide glavni prometni put u bihacku Krajinu. Danas Krupa nije tako znamenita, kaošto to bijaše u srednjem vijeku i u doba krajiških ratova, jer je tu bio tvrdi kraljevski grad, koji je bio pocesto ishodištem ratnih operacija. Taj grad ležao je u psetskoj župi, koju vec Konstantin Porfirogenet spominje pod imenom Pesenta kao dio hrvatske države. Za vlade kraljeva hrvatskih narodne krvi bijaše joj 1072. g. županom Miroslav. Ta se župa prostirala na istocnoj strani Une a megjašila je na sjeveru zagrebackom i sanskom župom. U Psetu spominju se dva grada: Veliki i Mali Pset, a misli se, da je Krupa istovjetna sa malim Psetom, komu pod kraj XIII. vijeka ime nestaje a zamjenjuje ga ime Krupa. U miru, što su ga u god. 1278. nakon beskrajnih megjusobnih razmirica sklopile kuce Gisingovaca i Babonezica, uglaviše, da župa Pset (Pezeth) ostane u rukama Babonezica, a taj ugovor potvrdio je i hrvatski vojvoda Andrija. God. 1280. obecaje Ivan, župan sanski i vrbaski, Babonezicima, da ce ih štititi i braniti u posjedu obiju Psetova (in utroque Pzet). Tomu Psetu spadahu dvije plemicke opcine naseljene na Baštri, koja više Otoke uvire u Unu, Menici i Medvegjani, a priznavahu pokroviteljstvo Babonegovih potomaka, knezova blagajskih, dok knez Dujam Blagajski 1359. nije kupio od Rodina sva njihova imanja. Krupa prešla je iza Babonega na sina mu Stjepana, bana cijele Slavonije, koji je oženio Jolantu, kcer bosanskoga bana Prijezde, te njome dobio u miraz župu Zemljenik na Vrbasu. Uz Krupu držahu Babonici i Otoku na Uni, a 1327. dobiše od priora Filipa od Aragnane crkveno imanje Ropišno i Jamnicu uz obvezu, da ce preceptoru u Cicama svake godine o Martinju platiti cetiri marke i tri eetvrta. Vlasnici Krupe zvahu se obicno županima ili knezovima krupskim, a tako se obicuo nazivahu oba brata a sinovi spomenutog bana Stjepana, Dioniz i Pavao, „comites Crope". Ovim je 1360. potvrdio kralj Ljudevit posjed Krupe. Knez Pavao, koji je bio vec pristar, nacinio je 1370. oporuku, u kojoj naregjuje, da u slucaju, ako mu ne bi bilo sugjeno imati poroda, iza njegove smrti ostane Krupa i Otoka bratu mu Dionizu, a ako ovaj ne bi imao potomstva, ostavlja ih svojim bratucedima. Nu doskora mu se rodi sin Pavao, zadnji potomak loze Babonezica krupskih, koji umrije poslije god. 1395. Iza smrti Ljudevita Velikog nasta u Hrvatskoj silni prevrat protiv kralja Sigismunda a u prilog napuljskih Anžuvinaca. U tom prevratu bili su i blagajski knezovi protivnici Luksemburšca a to je bilo razlog, da je kralj lišio Blagajce imanja a poimence Krupe, Ostrošca i Otoke. Da dobavi bosanskog vojvodu Hrvoju, koji je taj pokret u velike potpomagao na svoju stranu, podijeli te gradove bratu mu banu Vuku. Nu Vuk, ili nije smio ili nije htio da se zamjeri Blagajcima, te ne uze tih gradova u svoje ruke. 1396. izdana je ta kraljevska donacija, ali tek 1410. pošlo je banskoj vojsci za rukom da osvoji Krupu u ime kraljevo, te je od sele Krupa bila kraljevskim gradom a njome upravljahu kao kraljevski kastelani zagrebacki župani. Jedan od tih kastelana bijaše Tibold, koji je bio na zlu glasu radi svojih nasilja u okolišu krupskom, tako da je sam kralj naredio zagrebackom kaptolu istragu protiv njega. (1418.) Krupa ne osta dugo u kraljevim rukama. Sigismund je dadne najprije u zalog Fridriku Celjskom a 1429. mu ga dade posve u vlasništvo, te ju knezovi celjski odsele zovu „svojim gradom". Pošto je g. 1456. Ulrik celjski u Biogradu poginuo od ruke Sibinjanina Janka, razgrabiše sva imanja njihova, a imanja im u Pounju svojatahu knezovi Frankopani. Tako dogje i Krupa u ruke Frankopana a njom vladaše Martin, knez Senjski Celjski i Modruški. Martin dobavio se Krupe mitom, što ga je dao kapetanu postavljenom od Celjskih u Krupu. Knez Martin nije bio baš najblaži gospodar, vec je kao jaci tlacio nejakoga. Tako je proganjao plemice Vrhovinske i od njih tražio da služe krupskom gradu, nu ovi oslanjajuci se na svoje plemicke pravice, koje im samo nalagahu službu u kraljevskoj vojsci a ne u drugoj, usprotive se tomu. Martin Frankopan digne se s toga g. 1464. silom na njih te ih zarobi i odvuce u Krupu. Vrhovinci digoše protiv Frankopana tužbu, a ban Mirko Zapoljski, odsudi, da je pleme Vrhovinsko plemenito i da ne ima druge službe vec pod kraljevskim barjakom. Ta parnica, a još više provala Turaka u Bosnu 1463., bijaše povodom, da je kralj Matija Korvin zahtijevao, da mu se Krupa vrati, jer je to bila jedna od najvažnijih utvrda u ovom kraju a na prolazu u Hrvatsku. Kralj držao se nacela, da je Krupa od starine bila kraljevski grad, koji je došao u ruke knezova celjskih tek kao zalog a taj zalog nisu smjeli Frankopani sebi svojatati. Napokon se Martin nagodi sa kraljem te mu predade Krupu, Kostajnicu Stjenicnjak i Lipovac, koje je dobio u miraz od žene Dore Blagajske a u zamjenu zato dobi Skrad, Bužim, Kladušu i Ostrovicu. Kralj Matija dadne sad Krupu u upravu senjskom kapetanu, koji se odsele zove i „krupskim". Kao senjski kapetan u Krupi spominje se g. 1487. Petar Tarnik. Iza smrti kralja Matije dobi Krupu sa mnogim gradovima u Pounju naravni mu sin Ivan Korvin, herceg hrvatski, koji je izmjenice u njoj ili u Bihacu stolovao, a ovaj darova Krupu svojoj kcerci Jelisavi (1498.). Pošto umrije Korvin i djeca mu, uze kralj opet Krupu u državnu upravu i namjesti g. 1509. u njoj kapetana Mirka Turka a malo zatim je podijeli kardinalu ostrogonskom Tomi Bakacu, koji je preda na upravu banu Ivanu Karlovicu pod tim uvietom, da je opet vrati, ako bi to kardinal zahtijevao. Nu ban Ivan Torkvat Karlovic ne dadne grada više iz svojih ruku, makar da ga je kardinal više puta zahtijevao, a zato se diže ban jajacki Petar Keglevic u