Iz Otoke vodi nas put jedno 4 km uz Unu do ušca potoka Ljusine. Slijedeci njegovo korito, uspeti cemo se na nisku visoravan ispresjecanu odasvud dolovima, iz kojih se dižu pomanji humci. Cim se dohvatimo visine, ugledacemo na zapadu malo muslimansko naselje, a do njega podor staroga grada na kraju dugoljaste kose, gdje se ova najstrmije obara u do. Pred gradom je nekoliko turskih kuca, što izviru iz ubavoga zelenila. bašca uokolo, a pred kucama prostrana ravan kao trg ili mala caršija, kojom nas vodi vratolomna kaldrma do samih gradskih vrata. Izvana se taj grad, osim romanticnog mu položaja, ne cini zanimljivim, jer ga opasuju gole zidine, sagragjene u ratno doba zadnjih vijekova, ali kada progjemo prostranom gradskom kapijom u sam obor gradski, ugledacemo s bližega. golemu kulu, koja je nadvisila okoliš, te bez sumnje spada megju najstarije ratne gragjevine srednjega vijeka, što ih danas još u Bosni nalazimo. Jezerski grad je u gragjevnom pogledu vrlo zanimljiv zastupnik posebne vrste gradova, iz koje su se u kasnijim stoljecima srednjega vijpka razvile umjetnije utvrde. Najprimitivniji oblik grada jeste kula, koja bi se osamljeno gradila na kojem brdu. Ta kula bijaše do 20 i više metara visoka, obicno okrugla, na vrhu pokicen,a nizom kamenih štitova (Zinnen) sa puškarnicama, kroz koje bi posada na neprijatelja sipala strijele, a u skrajnoj nuždi i kamenje, vrelu vodu i smolu. Glavna tvrdina takove kule bijaše debeli zid, koji je rijetko kada tanji od 1-5 m, cesto do 3 m debeo. . . Da se neprijatelj ne prikuci vratima, koja bi mogao lašnje razbiti nego li tvrdi zid, smješta vali su ih tek u nekoj visini nad podom, obicno 4 m visoko, a tko bi hotio uci, morao je doviknuti stražaru, da mu dobaci ljestve od užeta. Za podsijedanja zatvorili bi vrata, a cesto bi ih iznutra i zazidali, te se je tako posada mogla obraniti i od najjacega neprijatelja, dok je bilo u gradu strijela, a u tijesnom podrumu u donjem dijelu kule hrane i vode. Takova kula (Bergfrit, Donjon) najprimitivniji je oblik prvih sredovjecnih gradova. Nešto savršeniji oblik oznacuju Nijemci imenom "Burgstall", a razlikuje se od prvašnjeg time, što je uz kulu prizidan mali cetverasti obor opasan povisokim zidom. Kroz tijesna vrata ulazilo bi se u taj obor, a ako bi navalio neprijatelj, mogla je posada obraniti neko vrijeme grad i na puškarnice, smještene u zidu obora. Tek u skrajnjoj nuždi, kada bi neprijatelj osvojio taj bedem, zatvorila bi se posada u samu kulu, te bi je neprijatelj iznova morao da podsijeda. Opsad ni rat dakle kod takovih gradica imao je dvije faze, a posadi bijaše vec i stoga zgodnije, što je u oboru obicno bila catrnja, tako da se nije imala šale bojati svog najljuceg dušmana, koji je osvojio vec i najtvrgje gradove ljute žegji. Takav "Burgstallg bio je i Jezerski grad. Sredinu mu, naime, zauzimlje visoka okrugla kula, ozidana zidom debelim 1-80m, a vrata su nadvisila tlo za 4m. Uz kulu pružao se cvrst, 7 m visok zid, koji je pasao cetverasti prostor dug 16 m, širok 12 m. Ulaz u taj obor nalazi se blizu same kule, te je tijesan i nizak, a desno više njega smještena je prostrana puškarnica. Po samoj toj puškarnici možemo zakljuciti, da je Jezerski grad sazidan u doba, kada se još nije znalo za p ušcani prah, jer je starijega. oblika. Dok se još vojska branila lukom i strijelom, trebalo je prostranijih puškarnica, nego li su oni tijesni procijepi u zidu, kroz koje je lako pucati iz pušaka, ali nije moguce sa luka. Puškarnicu zatvara prema vanjskoj strani cetverasta kamena ploca, a u njoj je izrezano poveliko okruglo okno, koje nadvisuje nešto uži procijep. Na to okno mogao je vojnik proturiti svoj luk, te njime prema potrebi upravljati. Osim te jedne prastare puškarnice imade u hedemu starog Jezerskog grada još niz malenih tijesnih puškarnica, koje su nacinjene u doba, kada se vec upotrebljavao barut u ratne svrhe. Taj stari grad opasao je noviji, mnogo prostraniji, sazidan od Turaka. Nije to ništa nego goli zid, pokicen nizom puškarnica, a samo u procelju istice se široka prostrana kapija, koja je nadvisila sam zid, nu nema nad sobom posebne kapi-kule. Zid opasuje u procelju pravokutni prostor, u dnu postaje nepravilan, te slijedeci oblik tla, imade višekutnu nepravilnu osnovnicu. Taj noviji grad, u kome se osim staroga nalazi drvena džamija i nekoliko zgrada, nije ni kao gragjevina niti kao utvrda osobito zanimljiv, pa ga i ne cu potanko opisivati. Zanimljivo je samo primijetiti i tu, kao i kod drugih gradova, kako razne historicke periode ostaviše i na gragjevini jasni svoj biljeg, te nam se i taj nijemi bešcutni podor predstavlja kao spomenik naše prošlosti. Grad Jezerski spominje se pod imenom castrum Hieresa vec u XIII. vijeku, a bijaše od starine posjed jedne kneževske obitelji. Kada iza smrti bana Ivašina nastade rat izmegju Gissingovaca te Babonezica i saveznih im plemickih obitelji, svrši taj rat ugovorom sklopljenim pred zagrebackim biskupom Timotejem u god. 1278. Ban Nikola Gissingovac vraca tim ugovorom u ime svoje brace knezu Vuku (Farkašu) i Vuceti sinovima kneza Jelenka, grad .Jezerski, što ga je bio njima oteo, te svjedoci, da je njihova kuca imala od starine pravo na taj grad. Ban Nikola bijaše oteo taj grad, jer su Vuk i Vuceta bili u savezu sa njegovim protivnicima Babollezicima. Potomci ovih vlastnika jezerskih bili su valjda Nijemcici, koji se spominju u XVI. vijeku kao poglavita vlastela u Jezerskome, te se ovi i prozvaše po tome Jezerskimi. Nu uz ove gospodare življaše u to doba prilican broj plemica, koji se smatrahu slobodnim. Prema tomu sva je prilika, da je u Jezerskome bilo naselje više slobodnih plemickih obitelji, koje u starije vrijeme priznavahu patronat blagajskih knezova, a pošto je njihova moc pala, isticu se Nijemcici kao vlasnici jezerskekule nad ostalim manjim plemicima, te svojatahu taj patronat za se. Još god. 1563. bijaše grad u ruku Jezerskih, a u njem 16 ljudi kao krajiška straža. Te godine predložio je general Ivan Lenkovic, da se grad popravic a kao posada da se