* Josip Milakovic. Naša pjesma. Antologija hrvatskoj mladeži. O svom trošku izdao Iv. K. Ostojic. D. Tuzla 1903. Cijena 3 K. Naša omladinska literatura najvecim se dijelom njeguje u ono nekoliko omladinskih casopisa; posebnih izdanja te struke ima tek toliko, koliko dotjece za najprecu potrebu kao prigodni dar, narocito kao školske nagrade. I tu potrebu namiruju neka književna društva, a rjegje se nagje koji pothvatniji nakladnik, da bi se odvažio na takav posao. Pa ipak je i na tom polju sarazmjerno dosta ucinjeno, a koliko se je privrijedilo napose na polju djecje poezije, to možemo razabrati iz ove omladinske antologije, što ju je sastavio naš vrsni poznavalac omladinske poezije Josip Milakovic, uz to i sam uvaženi ragnik na tom polju. Bila je svakako srecna misao pribrati u jednoj knjizi najvrsnije plodove ovake poezije, pa ju podati na ruke našoj omladini. Time se nesamo spaslo mnogo toga od zaboravi, na koju su odsugjeni proizvodi poezije u listovima, osobito pak djecjim, nego je i za uzgojne svrhe namaknuta roditeljima i nastavnicima poizbor lektira estetsko-eticke sadržine. Jer ako želimo uzgojiti publiku, koja ce s interesom i korišcu pratiti književnu, a napose poeticku produkciju, treba svakako da vec omladinu zainteresujemo za takove proizvodec pa je u tom pogledu antologija omladinske poezije ne manje znamenita od antologije za odrasle. Milakoviceva zbirka je obilna, u njoj su zastupani svi hrvatski i srpski pjesnici, u kojima se je dalo naci tvorevina, prikladnih za omladinu do 15.-16. godine, a zastupana je i narodna pjesma u svim svojim vrstama. Vrsnoca umjetnih pjesama naravno da je žraznolika, no nema ni jedne, koja bi se protivila umjetnickoobrazovnim ciljevima poezije, dok ih ima vrlo mnogo, koje se odlikuju svim svojstvima vrsnog pjesnickog produkta. Pjesme su poredane pod naslovima njihovih pisaca, a o svakom ima kratki biografski nacrt, pisan zanimljivim, beletristickim slogom, što ce svakako pobugjivati intc;res za njihovc proizvode. . . Djelo se mora oznaciti kao uspjelo u svakom pogledu, te ce vrlo zgodno poslužiti kao izvor plemenitih pobuda u srcima omladine. Istaknut nam je i zamjernu odvažnost izdavaca, pjesnika Iv. K. Ostojica, što se je primio izdanja ovakog djela, pak se nadamo, da ce trud sastavljaca i izdavaceva odvažnost uroditi dostojnim odzivom. Taj odziv znacice, da nam briga za estetski odgoj mladeži nije tek puka fraza, nego ozbiljno nastojanje. * "Svjetska knjižnica". Pod ovim naslovom otpoceo je izdavati književnik Isa Velikanovic u Mitrovici štampom Hrvatske dionicke tiskare biblioteku prevoda najcuvenijih djela svjetske knjige. Pržva sveska donosi remek-djelo F. M; Dostojevskoga “Bracu Karamazove”, i poizbor roman H. Sienkiewicza "Bez dogme". Time eto dobivamo jedva jedanput ta dva bisera slavenske duše. U daljnjim sveskama nastojace vrijedni urednik, da nam pretoci i druga neka djela, bez kojih smo na žalost, uz svu prevodilacku neumornost dosada bili, i to radove iz pera M. Gorkija, Gogolja (Taras Buljba), Ljermontova (Junak našega doba), Saltikova Scedrina. B. Prusa, Weissenhoffa, Przybyszewskoga, Ceha, pa Dickensa, Lesagea, Strindberga, Beaumarchaisa, Balzaca, d’Annunzija, Lotija, Chateaubrianda, Goethea (Fausta), Shakesperea i dr. Vec ovaj mali izbor jasno pokazuje namjeru urednikovu, pak je sada red na citalackoj publici da se odazove pozivu, spram kojeg bismo vec jednom morali da nadoknadimo ono, što se je davno zanemarilo. Otkinuvši makar i neznatnu svoticu od suvišnih izdataka, a mješte zdrava novca, koji od nas ode u tugjinu za loše i bolesne stvari štokakovih opskurnih pisaca, potpomoci cemo ovako dobru ideju i time poraditi, da se citalacki ukus u što širim slojevima cim brže podiže. Treba samo pružiti zgodu da se cita, i zdravo sjeme lako ce se primati, nn zato je od potrebe u prvom redu imati dobrijeh knjiga, a njih ce se naci, ako bude pretplate. "Svjetska knjižnica" izlazi svakog 15. i 30. u mjesecu u sveskama od šest tabaka (96 str.). Svako djelo moci ce se napose svezati. Godišnja cijena 16 K, na pola i cetvrt godine razmjerno, pojedine sveske 1 K. Preplata šalje se uredniku u Mitrovicu (Slavonija). * "Rjecnik srpskog i njemackog jezika. Priredio prof. A. M. Matic. Stampa i izdanje Brace M. Popovica u Novome Sadu. II. dio." Cijena? Neki dan oglasismo I. dio toga rjecnika. Lijepom tehnickom opremom odlikuje se i II. dio. Što se tice sadržaja, istice priregjivac u predgovoru, da su njemacke rijeci u II. dijelu štampane dobrom cesti po zakljucku berlinske konferencije za uregjenje njemackog pravopisa, što se je održavala god. 1901. Što nije mogao skroz upotrebiti taj pravopis, uzrok je, što je kasno dobio odnosni njemacki rjecnik. Cudno nam se cini, da u ovom dijelu ima makar dvadeseti dio cisto turskih i arapskih ili iz turskog i arapskog korjena poslovjencenih rijeci. Kraj tolikog obilja tugjica trebao je pisac, barem obzirom na njemacku citalacku publiku, ili naznaciti kod svake takove rijeci njeno podrijetlo ili u naslovu reci: Rjecnik srpskog jezika i u njem upotrebljavanih turcizama. I osobito se kod tih rijeci, u koliko pocinju sa slovom h, opaža u dosta slucajeva ispuštanje toga slova. Eminentno tursku, ali u nas vec odomacenu rijec amanet, prevodi priregjivac "hinterlegtes Gut", "Depositum", što je nepotpuno, jer ova rijec znaci u nas još i ono, cemu Nijemac veli Vermachtniss. Andrak; ne znam koji mu je andrak, preveli bismo ne sa "ich weiss nicht, was er hat", vec sa: "ich weiss nicht, was ihm fehlt". Poslije imenice. deran (junger Bursche), koja ima i znacenje "Kerl", ne vidimo pridjev deran, koji se baš na srpskoj strani mnogo upotrebljava. Zu Grunde rich ten prevodi priregjivac sa doakati, bez h, dok opet ima kasnije: doci kome haka glave. Svigja nam se, što je kod onih sa predlogom "pre" sveo ovu rijeccu na pravu mjeru, nu zato opet pregoni kod rijeci sastavljenih sa predlogom sa, jer se u narodu (pa cak ni megju ekavcima) ne cuje n. pr. sagragjanin i sadrug, vec sugragjanin i sudrug. Djelo je inace vrlo na