Vranduk Na onom mjestu, gdje se Zeletva i Veparplanina zbližiše i stisnuše Bosnu u tijesni klanac, tako da rijeka regbi velikom mukom, na sve strane zavijajuci probija prolaz kroz guduru, gdje se uz to Zeletva tijesnom kosom spustila niza Višegrad, preprijecivši kao brana tijek Bosni, da ju ova mora obilaziti u dalekom zavoju stoji malo muslimansko selo Vranduk. Kuce mu i džamija priljubiše se uz strmi krš kao lastavicja gnjezda, e ti se cini prva kiša splavice ih u dol, a ipak te kucarice prkose i prkosiše i buri i vremenu, kao i podor grada, što ih je gore na kosi nadvisio. Za gradom, gdje se povor kose posve suzio, prokopan je prolaz za cestu, koja prolazi dolinom Bosne. Grad Vranduk, kako ga danas vigjamo, samo nam u temeljima svojih zidina pokazuje osnovu staroga grada, dok su gornji dijelovi zidova u kasnije doba pregragjeni i ispopravljani. Grad sastoji najprije od cetverostrane kule, koja je nekoc bila mnogo viša, nego li je danas. U tu se kulu nekada ulazilo ljestvama, a danas je pred ulazom prizidana malena stražarnica, koju je valjalo proci, dok se ugje u samu kulu, što opasuje prilicno prostranu sobu sa dva duboka pendžera, koji bijahu nekoc zatvoreni puškarnicama. Više ove sobe imade druga, a u debelom duvaru ponamješteno je šest tijesnih puškarnica, okrepu tih prema najpristupnijoj strani. Uz ovu kulu veže se dugi uski obolž, opasan visokim zidom, pokicenim naokolo gustim nizom puškarnica. Taj je . zid prvobitno bio dosta slab oko aršin debeo nu kasnije ga u donjem dijelu ispod puškarnica proširiše još 2-5 m, tako da je ispred puškarnica nastao širok trijem, kojim je vojska lako mogla prolaziti od jedne puškarnice do druge, te pratiti svaku kretnju neprijatelja. Time se dakako suzio sam obolž na 12 m sirine, a 35 m duljine, ne racunajuci prostor što ga zauzimlju kula i stražarnica pred njom. Ulaz u grad bijaše na sredini sjevernog zida, gdje je kroz bedem progragjen sveden prolaz, koji zatvarahu jaka hrastova, gvozdenim plocama pokovana vrata. Pred vratima je sazidan mali trijem, a do njega vodilo je nekoliko stepenica. Uz glavnu kulu prizidana je s vanjske strane druga malena kula, takogjer cetverasta oblika, a pred njom bijaše tijesno predvorje, ozidano prema sjeveru zidom, koji je išao blizu do gradske kapije. Ta kula nastala je tek u novije doba, a nije imala ni gragjevne ni obran bene važnosti, vec je služila kao stražarnica. Još pred petnaest godina bijaše u Vranduku mali odio vojnika kao straža, nu danas je pust. Samo malena kula služi cestaru kao spremnica za halat. Po svom temeljnom obliku predstavlja vranducki grad posebnu vrstu sredov.iecnih gradova, u koje je znacajan dugoljasti obolž, koji se prostire diljem kose, a zašticen je prema strani, koja je pristupnija neprijatelju, kulom. Slicni, prema mjesnim prilikama preudešeni raspored naci cemo u više drugih gradova na Bosni i u istocnim bosanskim stranama, pošavši k Drini. O povjesti grada Vranduka na žalost ne znamo mnogo. Bio je to kraljevski grad, u kome su bosanski vladari višeput stolovali. Tako se spominje, da je u Vranduku sjedio Ostoja, ali nije bio sam u njem, vec i kastelan Pavao Besina, što ga je ugarski kralj Sigismund, svladavši pod Doborom otpor bosanskog plemstva protiv Ostoje, postavio u Vranduk. Taj Pavao bijaše, kako se cini,nasilan covjek, jer kada je Ostoja otišao iz Vranduka, pro vali cetom ljudi u Visoki, te oplijeni dubrevacke trgovce, koji su se bili nastanili u podgragju Pod Visokim. Što je u prvi mah u niih našao, to je ponio, a sobom odvede i dvojicu Dubrovcana u Vranduk, gdje ih baci u tamnicu i stavi na muke, dok se ne odkupiše za 2000 dukata. (God. 1410.) Cim je stigla vijest o tome nasilju u Dubrovnik, potuži se vijece kralju Sigismundu protiv Pavla Besine, nu mi ne znamo, da li je ta tužba uspjela, jer se narednih godina ne spominju više ni Vranduk ni kastelan Pavao. Tek god. 1431.- cujemo opet za taj grad, jer je u ljetu te godine bora;vio pod Vrandukom (sotto Vranduch) dubrovacki poslanik. Restic, koji je odavle poslao svojoj republici vijest o vijeCanju izmegju Radoslava Pavlovica iturskog •poslanika. Kada se zakraljio Stefan Toma za bosanskog kralja, bijaše mu Vranduk prvih godinc vlade i prijestonicom. On je tu stolovao u god. 1446., te je uz ostale izdao i listinu, kojom dariva sinovima Ivaniša Dragišica, nekoc vlastelina vojvode Jurja Vojsalica, Kljuc i velika imanja od Kljuca prema Vrbasu sa 60 sela. Sam kralj Toma, odrekav se bogornilske vjere, a prešav na katolicku, sazidao je u Vranduku crkvu sv. Tome, posvecenu svomu zaštitniku, a papa Nikola V. podijelio je g. 1447. posjetnicima te crkve oprost. Knecom Vranduka imenovao je svoga brata Radivoja, koga je papa 1446. takogjer primio pod svoje okrilje i koji se pokazao revnim katolikom, zidajuci crkve na više mjesta. I godine 1449. boravio• je kralj Toma još u Vranduku, te je tamo izdao zanimljiv ugovor, u kome se niiri žs trogirskim knezom i daje Trogiranima trgovacke sloboštine u Bosni. Taj ugovor zanimljiv je, jer nam pokazuje kralja bosanskog i kao trgovca. Ugovorio je naime s knezom trogirskim Nikolom trgovacku zadrugu, u koju ce svaki na pet godina uložiti po 6000 dukata. S tim bi se novcem imale otvoriti tri trgovine, ili kako se u listini veli tri štacuna: jedan u Splitu, drugi u Fojnici, a treci u Jajcu. Što bude nakon pet godina cista dobitka, podijelice oba ortaka podjednako, a kralj se još obvezao, da ce sve što mu ustreba robe za svoju kucu, kupiti u tim ducanima za placu "pošto bude pravo". Od sviju gradova diljem rijeke Bosne, od ušca do vrela, bijaše Vranduk jedini, koji se je opro vojsci slavnog principa Eugena, kada je letimice 1697. prodro od Save do u srce Bosne. Pošto je ovaj 17. oklobra te godine zauzeo Maglaj, krenu drugi dan u Žepce. Tu je pao prvi hitac za ove glasovite vojne. Pred glavnom vojskom pošao je naime pukovnik Kyba s odjelom vojske, da rekognoscira i javi principu, e se grad ne ce da preda. Princip se požuri, da što prije stigne u Žepce. Došav onamo izabra 400 pješaka i 300 dragona, k