Doboj Prvo zanimljivo mjesto, što ga opaža putnik polazeci iz Broda željeznicom uz Bosnu, jeste podor grada Doboja na oštroj glavici, što se uzdiže sred lijepog rodnog polja, u kome se sastaju tri rijeke: U sora i Spreca s Bosnom. Mjesto je vec kao raskršce triju prostranih dolova strategicki važno, te je tako ovaj prirodni smještaj ponukao ljude, da ga utvrde i osiguraju protiv nenadana gosta, a bilo je utvrgjeno vec u najstarije doba. Na brežuljku, koji se uzdiže na uŠCu Usore, na lijevoj obali a blizu same Bosne, stajaše vec u broncano doba naselje, ž sudeci po nalazima, dosta yaŽno. I u rimsko doba bijaše to mjesto nastanjeno, kako nam svjedoce natpisi na grobnicama vojnika, koji su bili ovdje, a u srednjem vijeku u doba, kada su Slaveni napucili Bosnu, bilo je tu bojeva. Bar to smijemo zakljuciti po grobljima, koja su bez sumnje nastala za ratno doba, a bijaše ih cijeli niz na toj humci, koju narod zove Crkvinom. Danas se na tom mjestu diže udoban ljetnikovac sa pitomim vrtovima. U srednjem vijeku napuštena je ova utvrda, a sazidana druga nešto dalje sjeverno, na kršu, koji je mnogo udobniji i podesniji za obranu. Taj grad jeste današnji Doboj. Sudeci po ostancima, ta je tvrgjava nastala oko XV. vijeka, a spada megju one gradove, koji nam prikazuju žpoprecni tip ratnih utvrda onoga vijeka. Oblik mu se prilagodio obliku glavice, na kojoj je sazidan, a jezgra grada nalik je na dugoljast trokut, komu se osnovna strana, zašticena dovoljno primiernim utvrdama, okrenula prema onoj strani, od koje se bilo najprije nadati neprijatellu, a to je bila sjeverna. Oko tog grada, koji je zapremao vrh glavice i koji zato možemo nazvati "akropolom", bili su prizidani sa sviju ctrana bedemi, koji su opasavali posebna predgragja, te štitili niže dijelove glavice pod samim gradom. Ulaz u taj sistem bedema nalazi se u sjeveroistocnom uglu grada, gdje iz današnje varoši dobojske vodi prostrana kapija u predvorje grada. Prošav tu kapiju, ulazimo u dugoljast trijem, opasan s lijeve strane bedemom, koji je bio tek toliko jak, da se održi protiv prvog nasrtaja te da štiti varošane, koji bi u slucaju nevolje bježali u grad, od strijela i pušaka neprijateljskih. S desne strane uzdiže se na kamenu kršu tvrdi bedem samoga grada. U dnu tog trijema imade kompleks gragjevina, koje su branile ulaz u sam grad. Taj kompleks sastoji ponajprije od tvrde, cetveraste kapikule, kroz koju nas vodi nizak prolaz, koji se u nevolji zatvarao i kamenjem zazigjivao. Do nje bijaše s donje strane manja zgrada vratarnica, u kojoj je stanovao kapidžija, a s g•ornje prislanjala se druga tvrda kula, u cošku akropole, koja je štitila prolaz u gornji dio grada. U ove kule valjalo se penjati ljestvama, jer im je ulaz bio tako visoko nad zemljom, da se drukcije nije moglo ulaziti. Prošav kapiju, ulazimo u dugoljasto predgragje, sa istocne strane omegjeno tvrdim gradskim bedemom, sa zapadne nepravilnim manjim zidom, koji je takogjer trebao da odbija prvu navalu, a bio je zato pokicen gustim nizom puš. karnica. U sredini ovog bedema bijaše pomanja zgrada, a do nje malešna vrata tajni izlaz . za slucaj nevolje. Tik kapikule bile su uz bedem prizidane kamene stepenice, kojima se ulazilo u samu akropolu. Obor, što ga tu paše neobicno visok i tvrd bedem, prostran je, a od utvrda imade osim vec spomenute kule u sjevero-istocnom cošku do kapilmle, još prostranu visoku tabiju, okrenutu prema sjevero-zapadu, sa koje se topovima mogao lako braniti prolaz vojsci, koja bi sa sjevera kretala amo. Tabija je nepravilna oblika, a do nje bijaše u cošku prizidana catrnja u obliku kružnog isjecka, u kojoj se iza kiše sakupljala voda, što bi tekla sa tabije. Na južnom kraju grada, gdje se gradski bedemi suziše u obliku oštra klina, sazidana je kula na vid poligona sa puškarnicama po zidovima, a niže nje, izvan grada, imade malen, podzidani zaravanak, nalik na tabiju, te je možda imao da služi za topove. Ova kula nije baš osobito tvrdo sazidana, a služila je više za stražarnicu, dok je za samu obranu bio podesniji sjeverni dio grada. Tu valja još spomenuti malenu cetverastu, osamljeno sazidanu, tvrdim zidovima opasanu i svodom. pokritu barutanu i džebhanu. U g:ragjevnom pogledu ne odaje nam taj grad ništa izvanredna, a vrsta se u red gradova naprosto srednje ruke. O postanju i starini grada Doboja ništa se ne zna. Grad, kako gža sada vigjamo, gotovo je iz temelja preg-ragjen, valjda u vrijeme nakon dolaska Turaka, nu da je na istom mjestu i u srednjem vijeku stojala neka veca gragjevina, svjedo c e neki ornamentirani ulomci, uzidani u bedeme grada. Oni pripadaju po svom stilu ranijoj periodi srednjega vijeka. Prviput spominje se Doboj u god. 1415. Te godine, za gragjanskog rata u Bosni, krene na zapovijed Sigismundovu ugarska vojska u Bosnu protiv kralja Ostoje, te jedan odio, a na celu mu Ivan Konjara (Johannes de Conhara), pade pod Doboj u Usori. Da se tu ne smije pomišljati na Dobor, vec baš na Doboj, možemo zakljuciti iz listine, u kojoj tu vijest nalazimo i gdje se mjesto jasno nazivlje Castrum Doboj ili Dobuj. Od tog vremena gotovo kroz tri vijeka nemamo o Doboju ni spomena, a tek koncem XVII. vijeka sretamo se s imenom toga grada opet u povjesti Bosne. Godine 1697. posjetio je naime glasoviti vojskovogja princ Eugen Savojski na prolazu u Sarajevo svojom vojskom i Doboj. Pošto je 12. oktobra s vojskom prešao Savu, stiže mu vojska 13. oko podne do mjesta, koje se u jednom suvremenom dnevniku, štampano m nekoliko dana nakon što je princ dovršio svoju vojnu, zove Perhatovci naš Prnjavor. Otale spremi jednog kapetana sa stotinu konjanika naprijed, da urede loše puteve, ne bi li glavna vojska što lakše prolazila. Tu glavnu vojsku pratila su tri po bocna odjela, koja su vec 11. oktobra krenula u Bosnu. Jedan odio imao je po ci prema Banjaluci, drugi prema Zvorniku, da štite glavnu vojsku sa obih strana, a treci je pošao pod vodstvom obrstara Kybe naprijed dolinom Bosne. 14. oktobra stigne Eugenova vojska u Kotorsko i tu je doceka Kyba, koji je bio dopro vec