Maglaj Na desnoj obali Bosne, a na jednom obronku Ozren planine, koji se prikucio do same obale rijeke, nanizaše se nepravilnim redom kuce grada Maglaja. Varoš je malešna i broji 3428 stanovnika, od kojih je vecina muslimanske vjere. Svoje nekadanje istocnjacko obilježje sacuvao je Maglaj do danas, a zgrade modernog sloga tek se na lijevoj obali Bosne pomaljaju, docim su na desnoj ostale kuce, zidane po starom bosanskom obicaju. U sred tih neuglednih kuca istice se samo jedna monumentalna zgrada, kojom bi se mogao ponositi svaki veliki grad džamija, pokrita olovom, a uz nju vita kamena munara. Tu džamiju vele da je sazidao Kalavun Jusuf-paša Budimlija te uza nju svezao bogati vakuf u Budimu, a pred nekoliko desetaka godina darovao je sultan Abdul Aziz 18.000 groša, da se ta krasna zgrada popravi. Džamija je cetverasta oblika, pokrita visokim kubetom, a pred njom je prostran trijem sa tankim kamenim stupovima, koji nose svodovlje arkada i manjih kupola, što pokrivaju trijem. Sazidana je od vrlo pomno otesanih kamenica. Zanimljivija od same džamije je munara sa prekrasnim vijencem stalaktita, koji nose šerefe, sa koje mujezin zove muslimane na dovu. Tu munaru pokrio je šiljati olovni krov. Proporcije te munare tako su skladne i vitke, kako ih je rijetko naci u Bosni, a ornamentaini motivi stalaktita i ograde na šerefi spadaju megiu najbolje proizvode orijentalne skulpture. I okoliš džamije prilagodio se u stilu posve samoj zgrltdi, jer je dvor oko nje pokicen grobnicama, na kojima su nišani i bašluci, vrlo pomno istesani i ornamentirani. Prošav džamiju vodi nas nepravilni sokak strmo uza stranu do ria vrh kose, koja ide uporedo Bosnom, a na njoj ugledacemo stari grad Maglaj. Grad Maglaj, kome nije bilo sugjeno da u povjesti Bosne igra važniju ulogu, ipak je vrlo zanimljiv u gragjevnom pogledu. Ako i nije vrlo prostran, ipak imade na razmijerno tijesnom prostoru sve sastavine, koje sacinjavahu u srednjem vijeku potpuni grad. Mi smo imali prilike u pregjašnjim clancima isticati, kako se uz jednostavnu kulu vremenom prislanja malo predvorje, kako se zidovi tog predvorja proširuju u bedeme a kašnje u tabije, kako se uz ove bedeme nižu vremenom druge kule, a uz gradski obor opet predvorje, opasano drugim bedemom. Kao rezultat toga razvitka možemo . smatrati gradove XV. vijeka, koji se od starijih razlikuju i time, što su udešeni tako, da mogu odoljeti ne samo strijelama i puškama nego i zrnima topova. Takav grad bio je i Maglaj. Prema obliku kose, na kojoj je sazidan, u njega je dugoljast oblik, a os mu tece usporedo sa Bosnom, koju je strmo nadvisio. Ulaz mu se nalazi na sjevernoj strani, gdje su u zidu, što se prislanja uz gradski bedem, smještena prostrana vrata. Prošav kroz njih, ulazimo u prilicno tijesan otvoren trijem, sa zapadne strane opasan bedemom, sa koga gleda niz puškarnica u dolinu Bosne, a s istocne strane bedemima samoga grada. To nas dugoljasto predvorje vodi do cetverougiate kapikule, ozidane vrlo debelim zidom, a smještene u po bedema, koji opasuje grad sa zapadne strane. Prošav niska vrata te kapikule, ulazimo u prostranu cetverastu prostoriju. U sred duvarova, koji je opasuju, opazicemo dvije puškarnice, koje gledaju u predvorje gradsko, i druga niska vrata, koja nas vode u gradski obor. Ta prostorija svedena je tvrdim kamenim svodom, a bila je nekoc na dva sprata. Danas je nestalo stropa, a u zidu vigjaju se samo šupljine, u cojima bijahu uzidane podvale, koje su nosile strop. U gornjem spratu bilo je u zidu, sa strana okrenutih neprijatelju, po cetiri manje puškarnice. Ta kula zove se danas po zadnjem njenom stanaru Širbegovom kulom. Prošav kroz nju u dugoljasti gradski obor, ugledacemo južno u dnu, gdje se sužuju oba uzdužna gradska bedema, masivnu cetverastu kulu, a do nje prislanja se niska zgrada sa dvije tijesne, niskim svodom svedene prostorije bez ikaka prozora i sa tako tijesnim, niskim vratima, da se jedva može proci. U ovoj kuli stanovao je gradski kastelan dizdar pa je zato narod danas zove dizdarevinom. Zadnji dizdar bio je Atifaga a za one mracne prostorije uza nju veli, da su bile tamnice. U sjevernom kraju obora ugledacemo drugu kulu osobita oblika. Zid te kule prema gradskom oboru je ravan, na srijedi tek slabo zauglat, a na vanjskoj strani polukružan, opasan višekutnim kamenim oklopom. I ta je kula bila na dva boja. Donji, opasan debelim zidom, nema nigdje ni okna ni puškarnice, docim je gornji opasan tanjim duvarom, u kome se nalazi niz puškarnica, a pod njima cini ostali dio duvara donjeg sprata prilicno prostrani trijem. Drvene stepenice, koje su kao i strop davno istrunule, vodile su u gornji sprat, a ostale kroz tijesna vrata na tabiju. Ovu kulu, koja je još do prošlog bajrama imala drveni krov, raskrio je silan vjetar, koji je ne samo krov, nego mjestimice i duvarove grada oborio. Ta kula nalazi se na najotmenijem mjestu grada, pa je i bila sijelo kapetana. Zadnji kapetan, koji je u njoj stolovao, bijaše Tahir-kapetan. Uz kulu proširio se istocni bedem grada u široku, tvrdim zidovima ozidanu tabiju, a pod tabijom uzidana su dva tijesna, svodom pokrita, dugoljasta podruma, u kojima bi u slucaju nužde imala da živi vojska. Jedna od tih kazemata dugacka je 7 m, druga 11 m, a u debelom duvaru, koji dijeli jednu od druge, uzidan je tijesni trijem sa kamenitim stepenicama, kojima se moglo popeti na tabiju, što se nalazi poviš svoda podrumova. Na južnom kraju te tabije izbocuje se vanjski bedem u obliku poligona, te opasuje drugu, manju tabiju, sa koje nas stepenice vode opet u gradski obor. Osobito zanimljiva gragja umaglajskog grada je catrnja, koja se nalazi nasred unutarnjeg zida tab ije do Tahirbegove kule. Zid je tu u donjem dijelu pomno ozidan u obliku ,maurijske polukupole, koja natl. kri va prostrani okrugli, vrlo duboki i lijepim tesancem pravilno ozidani bunar. Ne znam, je li u bunaru bilo ikada žive vode, ali ako se u njem sakupljala kišnica, mogla je posadi u nevolji dotjeci za dosta dugo vremena. Pod Tahir-begovom kulom prislanja se uz go