Visoki Visocko polje, koje je puklo niže sastava Fojnicke rijeke sa Bosnom, jedno je od najrodnijih i najpitomijih polja bosanskih. Vec iz daleka ugledace putnik, kako zapadnim krajem toga polja dominira piramidi slicna oštra glavica, koja se od Kruševske kose potisnula k rubu visocke kotline, a na vrhu te kose nalazi se podor staroga grada Visokog. Vrijeme, a i razorna ljudska ruka malo što još ostaviše od tog grada, a ono malo tragova bedema i zidova, što još viri iz zemlje, zaodjelo je gusto zelenilo i šikara. Samo u jednom cošku vigjaju se još podosta sacuvani temelji okrugle kule sa najdonjim spratom: tijesnim svodom pokrito m tamnicom bez prozora. I sa nje se oborio oklop vanjskoga zida, koji je nekoc bio ozidan tesanim kamenom, a ostala je samo nutarnja jezgra zida, nepravilna smjesa kamena i kreca, kaku nam prikazuje naša slika. Na ostancima te kule može citatelj lasno upoznati karakteristicni nacin gradnje sredovjecnih gradova. U njih se naime nije redao cijelom debljinom zida pravilno kamen do kamena te ozigjivao krecom, vec je samo ozidano vanjsko i nutarnje lice duvara, a prostor izmegju njih zasut je smjesom kreca i kamenja. Taj nacin gradnje mnogo je brži i jednostavniji, a s vremenom dobivao bi zid taku tvrdinu, da je bio gotovo neoboriv. U mnogo slucajeva cemo zato opaziti, kao i u ovome, da je nasuta jezgra zida ostala neoboriva, dok je vrijeme vanjski oklop njegov, nekoc pomno ozidan tesancem, orunilo. Za srednjega vijeka bijaše taj grad Visoki jedno od najglavnijih mjesta u srcu Bosne, te je osobito izišao na glas kao trgovacko mjesto, gdje se sticao vas promet u srednjoj Bosni. Svaki cas bi amo dolazile dubrovacke turme (karavane) sa svojom robom te bi je tu rastovarili i rasprodali, ili bi je otale raznosili dalje sjeverom i istokom Bosne. Pod "gradom", što je nadvisio lijepu dolinu oko Visokoga, nasta vec rano posebno podgragje, koje se prozvalo Podvisoki, u talijanskim listinama Sottovisoki, a tu se nizala "botega" do botege, u kojoj je bila nakrcana raznovrsna roba dubrovacka. Na tom "trgu" ("mercatum") bijaše i jedna od najvažnijih carina (gabela) bosanskih, gdje su prolazeci trgovci placali carinu od svoje robe . . Vec za bana Kulina bijaše okolica Visokoga znamenita, te je tu sam ban Kulin bio sazidao jednu crkvu i stavio na nju nad pragom “svoj obraz", kako to sam veli na jednom natpisu, nagjenom u selu Muhašinovicima na Tuštinoj njivi, cetvrt sata daleko od Visokoga. Na tom natpisu spominje se osim bana banica Vojslava, a od banovih dostojanstvenika župan Krile, Desivoj, Radohna "Krstjanin" , Obrad, Miogost, Djejan. Spomenik taj postavljen je oko god. 1203. do 1204. U gradu Visokomc stolovao je posebni knez, a poimence spominje se na jednome stecku kod Kopošica, što ga je podigla gospoja Vukosava svomu pokojnomu mužu: knez Batic milostiju božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez nad bosanskim Visokim. Jedan od njegovih našljednika bijaše knez Vuk, necak kralja Ostoje, koji nije ostavio baš najboIii spomen iza sebe. On je naime na 8. maja 1412. docekao kao pravi razbojnik dubrovackog trgovca naseljena u Visokome, Jaku Lucica Bunica, koji se vracao s velikim novcem s trga u Desnici, ubio ga, orobio, a lešinu bacio u šumu. Dubrovcani, kada im o tome razbojstvu stiže vijest, potuže se samom caru Sigismundu, nu je li im to bilo od koristi, o tome ne govore spisi. U Visokome pocesto su stolovali bosanski vladari. Sam ban Tvrtko zalazio bi iz Sutjeske amo, te je tu 1355. godine svecano potvrdio Dubrovcanima njihove pravice i povlastice u Bosni. Važna godina bijaše u povjesti Visokog godina 1404. Protiv Ostoje bijaše u Bosni mnogo nezadovoljnika, a na celu im bijaše veliki vojvoda Hrvoje. Pošto se Ostoja zamjerio i Dubrovcanima te im oteo Primorje, tužili su ga ugarskomu kralju Sigismundu, a pristajahu u Bosni uz stranku protivnu Ostoji. Nemiri, koji iz toga zaredaše, ponukaše kralja Ostoju i bosanske boljare, da sazovu zbor u Visoko. Taj se zbor sastao vec u aprilu pomenute godine, te je vijecao sve do ljeta. Isprva mu je sam Ostoja predsijedao, a od visokog plemstva bijaše tu Hrvoja, Sandalj Hranic, Pavao Radiriovic, Radiš Sankovic, Pavao Klešic, Vukmir Jurjevic, Radoje Radosalic i sam djed "bosanske" bogumilske crkve. Hrvoja megjutim pr.imami jednog pristašu Ostoji nog za drugim na svoju stranu, dok ovaj ne odluci Ostoju svrgnuti sa prijestola. Ostoia utece u Bobovac, gdje se zatvori i gdje bijaše još od prošle godine nešto ugarske vojske, a zbor nastavi vijecanje, komu hijaše sada glavna svrha izbor novoga kralja. Kao kandidati za bosansku krunu isticahu se trojica: veliki vojvoda Hrvoje, koga potajno predlagahu Dubrovcani, da mu se zahvale za potporu u ratu protiv Ostoje, Pavao Radišic, potomak kuce Kotromanove, koga je sam Hrvoja predložio, i napokon Tvrtko, sin kralja Tvrtka. Pošto je Hrvoja bio odvec razborit politicar a da se jagmi za bosanskom krunom, a u Radišica malo pristaša, pade izbor na Tvrtka II. Tvrtkovica. Vlada ovoga kralja ne potraja dugo. God. 1408. odigra se ona užasna epizoda, koju smo spomenuli opisujuci Dobor, i dovede Ostoju opet na bosanski prijesto. Te godine dolazi Ostoja opet u Visoki, a braci Radivojevicima, koji su ga u Bobovcu potpomagali protiv Tvrtka II. i njegovih pristaša, podijeli tom prilikom osim više zemalja i carinu u Podvisokom. I slijedece godine bijaše Ostoja još u Visokom te potvrgjuje Dubrovcanima pravice, a na listini potpisao je i svoju ženu Kujavu. 1410., kada je niz Bosnu prolazila ugarska vojska, koja je imala da porazi prijašnjegž šticenika Sigismundovog, osvoji redom Kušlat, Brodac, Bobovac i Vranduk, a iz Vranduka provali i do Podvisokog, te ga oplijeni. Tom prigodom ne poštediše ni dubrovackih trgovaca, naseljenih u Podvisokom, te ih vezane povedoše u Vranduk. Dubrovcani, vazda vjerni pristaše Sigismundovi, potužiše se radi toga nasilja kralju, ali u takim prilikama malo je kada prosvjed koristio oštecenicima. Kada je Tvrtko II. Tvrtkovic podrugiput zasio na vladu, stolovao je opet u Podvisokom. Tu je