Konavle su od pamtivijeka na glasu s obilnosti i ljepote, pa su tu pistali odavnina najstariji narodi: i Iliri i Grci i Rimljani, a napokon Srblji, te je to najcuvenija srpska županija sa svojim jakim Sokolom gradom, na Vrsinama, današnjim Mrcinama. I za republiku svetoga Vlasi, za mudri grad Dubrovnik, to je bila neprocjenjiva oblast, izvor bogatstva i moci. Ovo je blagoslovljen kraj rodom i plodom, jer rijeka Ljuta natapa Konavosko polje, te je sve župno i bogato, a ljudi junaci i celebije uz vilovite žene i djevojke, da ih takih nadaleko nema. Pa je u Konavlima svak zadovoljan bio, nije se znalo za zlo i prevaru, te nije bilo u polju mrginja, svi su tu bili kao jedna kuka i porodica, baš crava braca u jednoj zadruzi. U Srbalja nije bilo bolje ni uglednije župe, jer tu nije bilo zavisti ni spizme. To ti je zlatno doba, kako bi se kazalo dan današnji u svijetu. Sve je to išlo dokle je poštovao mlaci starijega i nije se uvukla laž i prevara; a tu je zlotvorni duh eto uvriježio i u ovaj kraj. Gospoda su na Sokolu bila ohola i ljutita, al se narod nije bezbožno vladao kao i oni, te nije niko nikoga ucvijelio, niti mu na žao ucinio, pa je vazda Bog pomagao i nije bilo siromaha ni siromaštva. Tako je bilo obilja u Konavlima, da si mogao kupiti za minicu (sitni dubrovacki novac) vjedricu vina, a za dvije minice uborak pšenice. Tu nije bilo kletve ni zakletve, no se bratimilo i kumovalo na sve strane, jer je pobratim pabratima pomagao u svemu, a kumovi slavili krsna imena i ugovarali zamjene: danas ti meni, sutra ja tebi. Sve je na cvijeku pjevalo i rad se vršio bez prestanka. U Pridvorju je bila crkva Vidovica i tu se narod videvao svake nedjelje i drugog praznika u godini. Zborovalo se i složno radilo ispred zlatnih veriga, te su visjele na hrastu pred crkvom. To je bila velika svetinja, jer kad bi se dotakao verige, sve je bilo utvrdeno, bolje no na ikakvu sudu, gdje ljudi sude, kaonuti što je tu Bog sudio pred osjenom crkovnim. U Konavlima je Bog pomagao pravedne ljude, a Svi su taki bili, osim onih goropadnika na Sokolu, u grešnom gradu. Vojvodin Kaštelan, zapovjednik grada, zvao se Mrgud, pa kao što je bio mrka lica, tako je bio i mrke duše. Harao je po Vrsinama i robio narod, te ga je svak živ kleo i u kamen tukao, a nikada nije imao bericeta ni zlatnika u tobbcu. Slavio je i on krsno ime, ako i »grešno, pa mu nije nigda pomogao Ðurdevdan ni u toru ni u domu, a Vlatku Dobricu iz Pridvorja, njegovu kumu sve se stostrucilo i na njivi i u uljaniku. Mrgud je opanjkao da je blago u Matka Krilanovica na Vrsinama, pa kao pravi pustahija i krvopija navalice u ime svoga gospodara Hranje na goloruka Matka, da mu otme ono blago. Navadice licem na Dražnji dan na stojnu kucu Matkovu s pustahijama, da kaže zakopano blago. Krilanovic se oklinjao i priklinjao, da nema blaga, no nešto žutaka u kuma u Pridvorju, što mu je dao na veresiju, a da trguje s Dubrovnikom. To nije povjerovao Mrgud, no metnuo komostru (verige) u vatru, te je zažario kao krv i onda ce ti je baciti preko Matka i oklopice ga ali Matko ne haje, kao da si ga onako povezao užetom ili uvrti, vatra ga nije ni malo oprlila, kaonuti što je pošten i pravedan. Nije mogla dalje gregana Mrgudova duša, no smaknuo jadnika, a ne prihvatio cekina, kako se nadao. Onako ti Mrgud u grešnoj namjeri pode do onoga kuma u Pridvorje, da mu zaimlje na vjeru sto dukata za gospodara Hranju, koji ce šajkom put Mletaka, preko Dubrovnika. Kum Vlatko u ime kumstva dade mu što pita, a samo da nikom ne kaže. Tako je vjerovao kum kumu. Rok je bio do godine o Vlašicima, ali je valjalo da ih i Vlatko povrati onoj ucviljenoJ zadruzi Krilanovica. Prošla i godina, a Mrgud ne povraca novca. Vlatko mu nasamu zapita ono haholjka, a ovaj nepoštenjak udari u ašanje, da ga nije ni vidio, a kamo li zaimao novca. U bijelu subotu, kad se kreti vodica, eto ti naroda pred Vidovicu, pa došla i ona dvojica, a verige kao obicno vise. Vlatko upita svoje, a Mrgud ga pogrdi pogrdama i psovkama. „A. ti se zakuni i prihvati se svetih veriga, pa neka ostane kako hoceš i kažeš." Na to ce Mrgud kumu: „Podrži mi to štapa, da se dotaknem veriga i zakunem ee pred Bogom i crkvom.Vlatko uhvati štap, a Mrgud ce grešno za verige i kaže: Kume kumstva mi, cekini su pri tebi ostali, tako docekao sutrašnjega dana!" To izrekao, a veriga nestalo, poletjele put nebesa, koja se rastvorila, da prihvate taj amanet božji, te nije dostojno, da bude na zemlji, kad i kum kuma na božjoj pravdi ovako grdno vara i odnemaže. Na Lucin dan 1910. • Vid Vuletic Vukasovic. Napomena Pjesma:Vukac Strainic i Spužani. = (Oko 1600. god.), Iz neštampane zbirke: C. M. Dragovica Curickovica i fusnote dostupne su u pdf formatu.