Amajlija je zbirka raznih dova — molitava koje svaki Muslimai treba da zna. Tu su dove za mrtve, dova pri uzimanju abdesta, kupanju, i t. d. Ovakove su zbirke davals hodže manje ucenim Musdimanima, a oni svih nosili zajedno sa zapisima. Zapisi su stihovi iz pojedinih pobožnih molitava, ili su to izmišljene rijeci koje ne razumije niko, pa ni sam zapisivac. Zapisi su gradeni protiv raznih bolesti, zlih ociju, zlih duhova, uroka i t. d. Ovakove zbirke amajlija nosili su u sašivenoj i vezenoj kesici preko vrata, pa ispod lijevog pazuva, ili u skovanod metalnoj kutpjici, koja je išarana i potkicena trepetlškama. S toga je rijec amajlija, kao i njezin znacaj, prenesen i na ove kesice i kutijice, koje su se nosile i preo ramena. To je znacenje prešlo cak i na torbake za školske knjige koji se nose preko ramena. Ovakovih kesica i metalnih kutijica, koje se zovu amalijama, ima raznih oblika i više vreta, pa su im razna i imena. Ja cu ovdje onisati one koje su se nosile i koje se nose u Hercegovini. A. Od tkanine i cove. One su se gradile od najljepše svilene ili poluzlatne tkanine i od cove najljepše vrste, u obliku trougla i cetverougla. Bilo od tkanine, bilo od cove, onšivane su zlatnim, svidenim ili vunenim gajtanom a vezene zlatom i svilom. Na prednjoj je strani obligatno vezen mjesec m zvpjezda, pli Sulejman Muhur — Solomunovo slovo — sa šest ili osam rogljeva. Vješaie su o kanicici ili gajtanu, o vratu pa ispod lijevog pazuva, ili samo o vratu. Amajlije od tkanine ili cove, na cetiri ugla, nešto su duže nego šire. Sprijed imaju kapak, koji se ili pucom spuca ili sklopcima kopca. Prednja je strana vezena, a ovakovo su se nosile samo preko ramena. U njima su nošeni pored amajlije još i druge stvari, kao kalendar, pasoš, pozivnica i t. d. U trokutne kesice metani su samo zapisi. Njih su vecinom nosili o vratu ispod košulje. Zapise od gdavobolje ušivali su u fes, a od sablje i puške pricvršcivali kapicicom za mišicu desne ruke povrh svih haljina. B. Od metala. Ima ih više vrsta raznog oblika i sa raznim imenima, ali je od svih najviši i najljepši po obliku Enam. Što je od tkanine Amajlija to je od metala Enam i po obliku i po sadržini što se u njemu nosi. Enam se kuje od metada, ponajviše od cistog srebra, cetverouglast, nešto duži od širine. Zatvara se kopcicem od istog metala. Sa strane su mu po dvije precage ilp pri vrhu po jedna srebrena verižica. Ako su precage, kroz njih se provuce tkanica ili lijep kajiš, pa se nosi preo vrata ispod lijeva nazuva; a ako su verižice, na njih je utvrden sincir od istog metala o kome ee vješaju. Enam je potkicen, ili sitnim srebrenim trepetljikama ili sitnim raznim novcima. S lica je išaran ili na katmu i šare izbacene kako se može i opipati — ili na savat šare urezane pa pocrnjene — cesto puta i pozlacen. II. Amajlija. Metalna amajlija je od srebra skovana kutijica na trokut i mnogo manja od Enama. Nosi se prema tome za što je zatim namijenjen, ili o mratu kao i Enam, ili na mišici desne ruke. I Enam i Amajliju nose povrh svih haljina, te služi i kao nakit. (Svršice se.) Napomena Pjesma: Osveta Mrguda Markišica-Ðurickovica. , dostupna je u pdf formatu.