III.Dilbagija. Kuje se od cistog srebra u obliku cijevi. Lijepo je všarana i potkacena, a cesto i pozlacena. Nosi se o vratu na prsima, ili o vratu pa ispod lijeve pazuve. Dilbagije nosi najviše ženskinje, a služi im za zapise i kao ukras. IV Kazagija. Kuje se od srebra, srcolikasta oblika. Ona je više kao ukras, ali se nosi radi uroka. Cesto je puta pozlacena. Na njoj se u šarama ureže po koja sura iz kurana. Kazagiju nosi ženskinje u pletenicama. V. Upletnjak ili puca. Nosi ga ženskinje. To su cetiri ili šest fino skovanih, išaranih i pozlacenih, ne velikih, putaca. Ona su nanizana ili na srebrenom tanku siveiru, ili na svilenu gajtanu. Potkicena su sindžiricima i sitnijem novcem, ponajviše igrmilucima ili rubijama. Uplecu se u kosu, pa one tetrenke sa pucama vise po dnu pletenice. Nosi se protiv uroka. Sve ove ukrase od metala nose iskljucivo Muslimani i Muslimanke. VI.Tilsum. Nose ga djeca obicno na kapi bez razlike vjere. Kuje se od srebra u srcolikom obliku. Po rubovima je izreskan i izbockan. Sa jednu je stranu krst ili solomonovo slovo, a na drugu ime i prezime, dan i godina rocenog djeteta, keme je kovan. Tilsumi su u starije doba cuvani, pa su slu žili i kao nakit i kao neki zapis, iz koga se moglo vidjeti, kad se ko rodio. Dok su djeca mala, nose ih na kapi, a kad odrastu, nose ih na prsima, obicno prišivene na gornjoj haljini sa lijeve strane. Danas se tilsumi kuju još samo kod Muslimana. VII. Džidže. I njih su nosila djeca od sve tri vjere. Prišivane su pored tilsuma na kapi. Pine se kuju od srebra. To su oblici pojedinih životinja u vrlo malom obliku, a ponajviše oblik zeca, pijevca, srne, macke i obligatno oblik žabe. Pored toga oblik topa, puške, sablje, strelice, topuza i rucice sa pet prstiju. Osim toga okivali bi zub od vuka, pannu od meceda, bic dlake sa vrh repa od kunice, zeca ili lisice, strelicu od groma, korijen trave Odoljena :Svakom cvjetu odoljeti mog,, Odoljenu odoljet ne mogu. (rp. nar. posl. Kod pravoslavnih i katolika su od tisova drveta ili od sve, a kod Muslimana komadic od tog drveta. Da mi ne bi sve i omana Ne podgojih svog sina Osmana. Srp. nar. posl. Sve se to priganvalo maloj djeci na kapu radi uroka, a cesto puta bi se dijete tijem i zabavljalo. Ove džidže u pojedinim kucama prelazile su sa oca na sina, te bi iste one nosio i praunuk, koje su mu pradjedu kovane. Napomena Pjesma: Osveta Mrguda Markišica-Ðurickovica. Oko 1745, god.- Iz neštampane zbirke,Ð.M. Dragovica-Ðurickovica, dostupna je u pdf formatu.