O društvenom prosvecivanju, clanci i beleške od Ðorda Grujica. Zemun 1912. (Kulturni problemi 3). Kulturna Liga, Matica Srpska i Prosvjeta pregle su živo, ima vec više vremena, da potaknu interes i razviju rad za narodno, za društveno prosvjecivanje. Pri proslavi desetogodišnjice Prosvjetine diskusija o tom pitanju bila je dva dana predmet glavnog interesa svih inteligentnijih sudjelovaca i pokazala je najbolje, koliko se mnogo polaže na to, da se to pitanje krene sa solidnim sistemom, s dobro odmjerenim eilama i sa pravim požrtvovanjem. Knjiga g. Grujica javila se u pravo vrijeme i ispunjava jednu osjetnu prazninu kod nas. Knjiga Ð. Grujica ima nekoliko odjeljaka. U prvom su njegovi utisci „S puta po Njemackoj", nekoliko opgatih misli o koristi od knjiga i o relativnoj nevelicini taškoca za posao narodnog prosvjecivanja. U drugom se govori o narodnom prosvjecivanju i nacinu, na koji treba pristupiti tome poslu. Tu ima nekoliko dobrih i korisnih napomena i vrlo zgodnih konstatacija. („Prosvecenost se ne meri kolicinom zaanja, vec kakvocom rada, života i svesti, koja stvara život i rad dostojai coveka"). U trecem se odjeljku govori o oblicima društvenog prosvecivanja: a) o javnim knjižnicama, b) o velikim školama i c) o prosvetnom domu. Tu je, po mom mišljenju, u najvažnijoj partiji knjige pisac tek u nekoliko odgovorio svom pozivu. Knjiga je pisana za Srbe i u njoj se u prvom redu moralo stalno voditi obzira o našim prilikama. To ovdje nije uvijek slucaj. Trebalo je — kad se zna, da u nas ne postoji još gotovo ništa u širokim slojevima — poceti s izlaganjem onoga, što je najprece i što se da ostvariti. Ova je knjiga, veli pisac, i postala otud, što je imala da zamijeni pismene naputke za ral. Ono, mecu tim što on izlaže, više je referisanje o tudim ustanovama, nego sistem za naše. „U knjižnici, veli on, — da damo jedan primer — „valja da su zastupljeni evojim delima i kompozitori i slikari i vajari i naucni radnici". Sumnje nema, da bi to bilo dobro i lijepo i da se negdje u Danekoj tako i radi, ali da ln to odgovara nagaim prilikama? Možemo li mi to? Imamo li sredstava? I da li je to, najzad, prijeko potrebno? Onda, pisac nam cesto govori vrlo opšte stvari, cesto stvari vrlo problematicne. Da knjižnicar mora imati „pregledno urecene kartone, na kojima piše ime pisca i knjige" i da ima knjižpcu, „gde se zapisuje, kad je ikome dataknjiga nacitanje", to sustvari, koje, držim, da nisu bile potrebne, da se kazuju, bar ne u knjizi ciji naslov nosi i ime „Kulturni problemi". Ne znam piše li se i u jednoj hirurškoj knjizi, kad covjek pane, da ga treba dici i ocistiti od prašine ! Problematicne su vrste one Hofmanove preperuke, da u biblioteci treba dijeliti mušku i žensku poelugu za publiku po polu, a još problematicnije te savjete dijeliti i nama u ovakvim prilikama i sa ovakvim stanjem te stvari. Glavna je mana, s toga, ove knjige u tom, što je za inteligentnije citaocemjestimice suvišna, a za prostijemnogoucena. Cetvrti odjeljak govori o širenju prosvjete i materijalnom obezbjecenju toga rada, a neti s mnogo tacnooti o racionalnosti kao cilju i zadatku našeg društvenog prosvjecivanja. Racionalnost ta imala bi se vidjeti najprije u privrednom životu, u našem svjesnom prividanju jednom korisnom i velikom radu moderne kulture u širokom smislu te rijeci. Knjiga g. Grujica je pregledna, citka i narocito u ovo doba ne malo korisna.