Šaljive, kratke srpske narodne pripovijetke, izabrao i uredio Vladimir Corovic. Sveska 147. knjiga za narod Matice Srpske. Vel. Kikinda, 1914. Štamparija S. Milenkovica. — Kao što je u prošlom broju na ovom mjestu spomenuto Matica Srpska uzela je drugi izbor sa knjige za narod. G. Corovic za ovu knjigu šaljivih narodnih prica odabrao je iz ranijih zbiraka narodnih prica i iz listova, koji objavljuju narodno blago, samo 29 kracih prica obracajuci pažnju na to, da u vbirku ne udu eticki nedostojne stvari, jetke podbadacice, lokalne doskocice i nacionalno uvredljive pošalice. Zato ova zbirka, kao što sam pisac veli, ne ostavlja puni utisak narodnog humora u svem njegovom obimu, a nije se za tim ni išlo ali, po našem mišljenju, ipak kao knjiga za narod ima svoju vijednost. K. Milan Marjanovic: Narod koji nastaje. Rijeka 1913. Ideja srpskohrvatskog jedinstva postaje sve više jaka i odredena cinjenica. Prekaljeni u osnovnim borbama, sa jasnim shvatanjem svog položaja i znacaja u opštoj situaciji, osviješceni poslije dugih iskustava, mi smo svoja nacionalna osjecanja poceli da precišcavamo i oslobacamo od svih ranijih predrasuda. Umna i razborita knjiga g. Marjanovica, jedna od rijetko dobrih knjiga koje su pisane kod nas o tim stvarima, kavuje u vrlo konciznom obliku prošlost, potrebu, realnost i neminovnost te ideje i objašnjava njene pokretne momente ravloaima, koji ne ponavljaju sentametalne fraze ranijih godina, nego daju tacne poglede i dobro odmjerene konstatacije. Ova knjižica je opšta kontura, bez mnogih cesto potrebnih detalja (Napoleonovo shvatanje Južnog Slovenstva i uticaj stvaranja njegove ilirske kraljevine); ona je više pogled, nego pregled. Ali u manjem obimu rijetko je kad kod nas kazano više umnih napomena i dubljih opažanja i rijetko je koja knjiga imala više apsolutne tacnosti od ove. Rusija. Kulturna pisma Dra Radovana Kazimirovica. Karlovci 1912. — Iored knjige Dra Trnskoga, koja je bila vrlo neravna i malo korisna, ovo je u lanjskoj godini druga knjiga sa obavještenjima iz Rusije. G. R. Kazimirovic poceo je svoja informativna pisma o Rusiji najprije u našem listu, pa vh je nastavio u Brankovom Kolu. U njima ima zanimljivih stvari, ali suviše jednostranih. Pisac je dak duhovne akademije i to se pozna po knjizi u osjetnoj mjeri: ona se bavi više religioznim pojavama, nego ostalima za Rusiju ne manje važnim i karakteristicnim. Knjiga je, osim toga, ne uvijek i najbolja pisana i ne dovoljno samostalna po utiscima i opažanjima. Nova biblioteka. Sv. 1. Kapetanova kci, od A. Puškina; sv. 2. Lutkica od Marsela Prevoa. — Nekoliko mladih, literarno obrazovanih ljudi osnbvali su u Veogradu novu biblioteku. Kako smer tako i pothvat njihov vrlo su pohvalni, jer ovi mladi ljudi su pregli da širokim slojevima srpskih citalaca za vrlo neznatnu cenu kruže lektiru najboljih i najpriznatijih pisaca svetskih. I knjige izdanja Nove biblioteke zaista su i jeftine i vrlo lepe. Ovo poduzece potseca na Reklamovu Universalnu bilioteku i mi mu ništa drugo ne bi lepše poželeli nego da tim putem poce i bude iste sudbine. — Prva sveska ove nove biblioteke cini lep pocetak, jer donosi Puškinovu pripovetku „Kapetanova kci". Istina, ova je pripovetka pre mnogo godina vec jedanput ili cak i dvaputa prevodena, ali je odavno i zaboravljena. Izbor s ovom pripovetkom vrlo je srecan; ovom prilikom javlja se u prevodnoj književnosti jedna od najlepših stvari najveceg ruskog pesnika. — Druga sveska je iz francuske književnosti. „Lutkica" Marsela Prevoa isto je tako krasna i interesantna stvar, sa literarnom vrednošcu. — Ako ova biblioteka bude u istom pravcu produžila ona ce uciniti lepih usluga srpskoj prevodnoj književnosti. Pocetak je vrlo lep i stoga zaslužuje pažnju citalacke publike i svesrdnu preporuku kritike. M.