(Nastavak). V. Još mi preostaje da ovoj Kaerovoj bilješci nadovežem nekoliko razmatranja o rezbarijama , stecaka te o polumjesecu i zvijezdi, kao heraldickijem znakovima, po kojima se može da sudi e su naši starinski stecci i srednjevjekovni i slovenski, pa cu da završim. Približuje li se istini štit, što ga drži u ljevici vitez na nevoljnoj slici gore spomenuta stecka priloženoj „Bullettino"-u, onda taj štit završuje dolje polukružno, te je polukružan štit XV. vijeka. Spomenut pecat je svakako zlamenit spomenik za našu heraldiku jer uceni g. Novakovic tvrdi, da se heraldicki znakovi u nas poznije pojavljivahu na pecatima nego na novcima, a to bi bila 1žedna takova pojava još možda i iz XIV. vijeka. Svako mu je pak jasno da taj pecat ne može vremenom da bude odvec udaljen od stecka. Zvoncici, ako su, jesu heraldicki znakovi, te nije sumnje da taj štit ne znaci uprav grb. I ovaj grb mogao je sjetiti g..Kaera da je taj stecak najdalje iz XV. vijeka. Najopcenitiji znakovi na našijem steccima jesu polumjesec i zvijezda. Veleuceni naš g. Stojan Novakovic piše, da je polumjesec i zvijezda simvolicki znak koji u našim zemljama ima neku tradicionalnu uobicajnost, kojoj se danas znacenja ne zna." Dalje kaže da se taj znak „nalazi na jednom novcu rimskog cara Adrijana Avgusta, na jednom novcu Septimija Severa na kome oko polumjeseca i zvijezde grckim slovima piše Vizantion; dalje na novcima mnogih rimskih careva (Konstanea, Vetrinija i Konstancija) kovanim u Sisku." Napominje pak i sam g. Novakovic. da se isti znak nahodi i „na mnogom starom grobnom kamenju u Nodrinju" i na „nekom starom groblju u Hercegovini." Slavni Dr. Racki dokazuje u clanku. „Nacrt jugoslovenskih povjesti do IX. stoljeca" (arkiv za jugoslovensku povjesnicu — knjiga IV.) da su Sloveni bivali u Iliriku imenito u Podunavlju „vec otkad povjesnica pocinje da govori" i navaca Boguchvalove rijeci: „scribitur enim in vetustissimis eodicibus, quod Panonia sit mater et origo omnium slavonicarum nationum." Svi rimski koje istice g. Novakovic poticu od careva, koji ili su vojevali u Iliriku i Panoniji ili su u tijem stranama kovali spomenute novce, te stavljali na iste obljubljeni biljeg tamošnjijeh narodnosti, polumjesec i zvijezdu. Uceni povjesnicar g. Tade Smiciklas sadašnji rektor zagrebackog sveucilišta broji sunce, mjesec i zvijezdu Danicu mecu božanstva našijeh praotaca poganskijeh Slovena, a ja mislim, da su im to bila baš poglavita božnstva jer inace ne bi bila ostala ona u narodnoj pjesmi: „Kune mu se suncem i mjesecom I Danicom njegovom sestricom." ni obicna ona narodna prisega: „Tako mi sunca !" ni ono što isti g. Smiciklas navodi : „Raduje se zvijezda Danica Ženi brata sjajnoga mjeseca." Rimljani su brzo doznali za slovenske bogove i stali im slike urezavati na novce opredjeljene za porabu slovenskijeh krajeva. Ta Septimij Sever n. p. ima panonskijem legijama da zahvali carstvo! Sloveni su pak tijem više sami rezali znakove svojijeh bogova na grobnom kamenju, i toliko je urezavanje tijeh biljega uhvatilo bilo korjena kod Slovena, da ih se nijesu odrekli ni iza pokrštenja, kao što su i drugi narodi pridržali u novoj vjeri kakav nevin poganski obicajj. S toga je opaziti na mnogijem steccima uz polumjesec i zvijezdu takoder i krst. Da su polumjesec i zvijezda takoder zlameniti da ne recem poglaviti heraldicki naši najetariji znakovi, dokazano je tijem što mnogi štitovi starog oblika na steccima nose polumjesec i zvijezdu. Ovce je mjesto, da istaknem, kako je veleuc. naš gosp. Stojan Novakovic u svojoj knjizi o heraldickijem obicajima kod Srba, upotrebivši Hoernesovo .djelo priznao njegovu zlamenitost. Jedino iz Hoernesove knjige crpi g. Stoj. Novakovic podatke za dokaz na temelju nadgrobnijeh spomenika da se „u zapadnim krajevima našega naroda, narocito pak u Bosni i Hercegovini, heraldika ranije i jace nego na istocnim stranama utvrdila." Tijem se i nepozvan izrazuje g. Novakovic potvrdujuc kao opce pripoznatu istinu, da su stecci slovenski spomenici. Tu i sam g. Novakovic nabraja spomenike na kojima je po slikama Hoernesovijema polumjesec i zvijezda „pokraj prazna štita." Gosp. Novakovic veli da je „lav s nakostrešenom grivom" sl. 28. Hoernesova djela. Sam Hoernes misli da nije nakostrešena griva vec, da su to krila pa u I. dijelu nagada „da su tu stopljene dvije starinske šticene životinje Pegaz i Grif," pa se u II. dijelu popravlja veleci da narodna pjesma spominje krilata konjica, kao i n. pr. momcilova konja Jabucila kojemu je nevjerna Vidosava vezala i sagorjela krila. I ja se slažem sa Dr. Hoernesom misleci da je to krilat konjic narodne pjesme, tijem više što mu je glava konjska, a neka mu je zadnji dio tijela više lavijeg oblika. (Nastavice se.) Napomena Pjesma: Srpske narodne umotvorine. Ljuba Jankovic Stojana. (Svršice se.) I fusnote dostupne su u pdf formatu.