Još u najstarije vrijeme kod svijoh naroda postojala je „razmjena". Kupovalo se, i prodavalo razmjenom, n. pr. mjesto novaca za robu davali su u naravi, ovcu, kravu, vunu pšenicu, zob i dr... Razmjena je osobito kod Slovena poznata bila i upotrebljavana. Sloveni nijesu imali s pocetka novaca, svoju su stoku nazivali blagom*)... I, danas srpski narod širom srpske Bosne zove svoju stoku „blagom", a naziva i „malom", „sermijom". U donjem Podrinju — oko manastira Tavne i Janje reknu od milošte i dragosti i svojoj djeci blago. „Odi. blago moje, svojoj mami! „Gdje si mi, blago moje, bio?" Razmjeia i mecusobno potpomaganje na selu poznato je na više ruku i oblika, a postoji i danas oko Glamoca, bos. Petrovca, i u opce u svoj Bosanskoj Krajini, a i u Bircu. Medusobno potpomaganje i namirivanje životnih potreba bivalo je ovako: Težak po cijelu godinu nosi sve iz ducana od svoga „gazde", što bi mu god trebalo, a u jesen mu dadne u naravi što ducanska roba zasijeca, obicno daju: vunu, kostrijet (kozletinu) zob, pšenicu i t. d... Stoku daju na mužu, na maslo, na šiljega, na pola, na izor, odor i nametak... Ovo davanje i medusobno pomaganje nije svuda u Bosni jednako. Svaki kraj i predjel ima svoj pravni obicaj, i toga se obicaja drži kao pjan plota, pa i danas pored tude i nepriljepcive prosvjete naš svijet se dosta dobro drži svoga obicaja, jer „obicaj“ je pola zakona . — U Bosanskoj Krajini daju kravu na mužu, od muže mu se donese junga (1½ oka) masla, onda na pola priplod; ovce na maslo, vlasnik dobije pogodenu kolicinu masla i sira, a priplod je onoga, ko ovce drži; na šiljega (oko bos. Petrovca) daju deset ovaca za tri šiljega. U svakom slucaju glavnica ne smije propasti.... Volovi se daju na odor, izor i nametak. Ovaj obicaj, koliko sam mogao razabrati, po svoj Bosni rasprostrt je i gotovo jednak. Na odor daju se volovi, da onaj ko volove uzme odore vlasniku, kako se vec pogode — 3, 6, 8 dana, a volove pazi i hrani, kao i svoje. Nametak je kad se uz volove dadne jedno, iln dvoje junadi na ishranu, vlasnik ne traži odora ni izora, a na volovima slobodno je raditi, vlasnik je primoran i u ponovnom slucaju svome mušteriji volove nabaviti, ako bi recimo prve prodao, ili promijenio. Na nzor daju za žito. Na dva vola daje se: 40, 80 i 100 oka kukuruza___ U Bircu — oko Kladnja i Vlasenice n danas ima Srba pravosl. vjere i Muslimana, koji daju volove na odor i nametak, a izora ne ce da prime, jer vele: „Grjehota je na svoga ajvana izor uzimati". No Ozrenjaci i Sprecaci2) vele: „Na ležeceg vola izora nema". I mnogi bezdušno izor uzima, a i kajišarluk je tamo u pošljednje vrijeme razgranat. Manastir Moštanica, 1907. god. Aforizmi. Što se neko više penje, to sve više ima prostora za pad. * Uzvišeno u covecanstvu prestaje pri rašclanjavanju pojma „covek". NAPOMENA: fusnote dostupne u PDF formatu