Narodna politika od A. Mengera. Prevod s njemackog. Nova štamparija — Davidovic. Beograd 1907. god. Radikalno-demokratski klub univerzitetske Omladine, kao prvu svesku svoje Demokratske biblioteke, izdao je ovu vrijednu knjigu njemackog sociologa Mengera i tim je ucinio djelo pametno i savremeno. Dobili smo jednu ozbiljnu i snažnu knjigu, punu, nakrcanu temeljitim mislima o društvenim pokretima i odnosima narodnih masa prema vladajucim klasama, i svak ko hoce, da se bavi politikom, ili da se u nju razumije, treba da se upozna s nazorima, koji su izloženi u ovoj knjizi, prožetoj jakom simpatijom prema demokratizmu i boljitku potištenih, širokih, narodnih slojeva. Menger je u ovoj knjizi sa naucnog i kritickog stanovišta objektivno prikazao osnovne oblike državnog urecenja, teokraciju, arietokraciju, monarhiju i demokraciju. Prikazani su, dalje, medunarodni odnosi, pa religiozna, nacionalna, spoljna i kolonijalna politika; dalje odnosi narodnih slojeva prema državi uopce, nepovjerenje u politici naroda kao osnov narodne vlade, politika i siromašnije narodne klase i odnosi politickih stranaka medu sobom. Suverenitet i legitimitet prikazani su takoder, tako i demagozi i cezarizam, raspravljeno je i o licnoj bezbjednosti državljana, o zadovoljenju njihovih tjelesnih, duševnih i spolnih potreba; uopce rekav, razmotren je kriticki znatan dio državnih pokreta, kao i gradanskih, i to spremom jednog odlicnog znalca svoje struke. Sprijeceni prostorom mi ne možemo uci u prikazivanje pojedinih glava knjige Mengerove, no cemo iz nje izvaditi jedno mjesto, koje je za nas u Bosni i Hercegovini od osobita znacaja. „Sve promjene, koje predlažu najviši društveni slojevi i njihova oruda, moraju niže narodne klase podvrci najstrožijem ispitivanju i pri tom nikad ne zaboraviti, da je politika velikim dijelom igra s lažnim kartama . „Nije vrlina uslov demokratske vladavine, nego nepovjerenje. Kad jedan narod sve promjene u državi i društvu posmatra okom sumnje, i kada umije da sprijeci svaki pokret neprijateljski raspoložen prema svojoj slobodi, to ce on umjeti i ocuvati stoljecima svoju demokratsku vladavinu, pa i ako spoljna strana njegova života u toku vremena postane ugodnijom i bogatijom, pa ako se cak i neki osobito mocni društveni krugovi odaju poroku i raskoši. Jedan narod, koji svoj državni život ne prati pogledom sumnje i koji svaki državni akt ne cijeni po njegovom utjecaju na narodnu slobodu, bice vrlo brzo lišen svoga samoopredjeljenja, bilo silom, bilo neprimjetnim uplivom vladina rada . Ovu izvrsnu knjigu trebale bi da nabave sve naše citaonice, i ko god može, a skupa nije: samo 60 para din. Stevan. I. Samardžijic: Iz naše nahije. P r i p o v i j e t k e i s l i k e. B e o g r a d. N o v a štamparija Davidovic. 1907. god. 8°. str. 176. C i j e n a 1*50 D I N. Zbirku sacinjavaju tri pripovijetke i tri slike; pregledacemo ih redom. Dva slavska kolaca. Pripovijetka. u kojoj je couleur locale najjaca. Ima za predmet pomucenu seosku idilu u Podgori, selu pod vrletnom planinom Ljubišnjom, nedaleko od granice Crne Gore. Seljaci, kao seljaci, ne biraju mnogo priliku, da jedan drugom vrate žao za sramotu. Od toga ih ne može odvratiti ni svetinja danog trenutka, ni mjesta. Šta mari, na primjer, prznica Rade, što je kolac, koji je njegov neprijatelj Petar spremio, namijenjen za školsku slavu, jednu tako rijetku i svecanu priliku, koja iskljucuje svako neprijateljsko suparništvo. On hoce da ide uz nos svome suparniku; hoce da istisne kolac onoga koga mrzi, i on to cini: sprema i on, sa svoje strane, j o š j e d a n kolac za slavu. Njihov sukob postaje, na taj nacin, neizbježan. Eto zbog toga su se ljuto zabrinuli pop Mašo i seoski uca, sjedeci jedne zimnje veceri u stanu uciteljevom. „Kako da se sukob izbjegne?“ — lupa glavu pop Mašo. „Sve polako, sve lijepo, sve cemo mi to udesiti i takije’ stvari!", govori, istina, popa zabrinutom uci, ali u duši je i sam utrnuo pri pomisli šta sve može biti o školskoj slavi. I taj cestiti pop Mašo, taj živi tip narodskog pope, koji je, inace, po pismenosti i teološkoj spremi, vrlo malo utekao od pop-Mica iz Njegoševa „Gorskog Vijenca", ipak, na kraju krajeva, spasava situaciju svojom urodenom planinskom dosjetljivošcu. Pošto su dacici otpjevali „Uskliknimo s ljubavlju uz glasne uzvike bezazlenih staraca: „Bože, valimo te naše ljepote!", pošto je i uca izgovorio „svecani" govor, i kad su se vec, u pošljednjem trenutku, oba domacina bila nakostrešila, jedva se uzdržavajuci, a da se ne pokrve, uzima rijec pop Mašo. „Bogu vala, — veli on na završetku govora — „evo, danas je Podgora osvjetljala obraz medu Srbadijom... Svudije je veselje na priliku, svudije je vodica, pjesma, deklema, pripuca se, i takije’ stvari... Ali, svudije je, braco, samo jedan kolac... A mi, vala Bogu, eto docekasmo danas da lomimo dva kolaca. Ima li ljepše slave, de neka mi ko kaže sad?..." — Te i nema, Boga mi!" — odgovaraju prisutni. Prelomivši kolace, pop se ljubi s uciteljem, a Petar i Rade nemaju ni sami kud u onakom veselju, nego opako svesrdno po tri puta: cmok! cmok! Prangije grunuše, puške pripucaše. I tako se sve svršava kako se samo poželjeti moglo. U psihološkom pogledu najsnažniji pasus ove najljepše pripovijetke u zbirci, to je onaj gdje pop- Mašo moli uciteljku da naloži vatru, On ju je prije toga, bio uvrijedio, rekavši joj oporo, da se, kao ženska glava, ne paca u „narodske stvari", i ona je ljutita, otišla da spava u svoju sobu, a pop-Mašo i ucitelj ostalp da spavaju u drugoj. Ali pop-Mašu je zima, a pec nije naložena. „Uciteljka! Gospoja uciteljka!“ — viknu i lupi rukom o zid. Uciteljka se odazva iz druge sobe. „A da se ti nijesi, na prnliku, naljutila? Boga ti ostav’ se besposlice, ja ’nako tek... Mi smo naši, kaž jedna kuca i takije’ stvari... rece pop, pa se malo strese od zime. „Šta ce se ljutiti, Boga ti!" — cu se uciteljev glas mjesto uciteljkina. — „Ama ja,.. poce pop zamuckivati... Krivo bi mi bilo.,. Nego, Boga ti, uciteljka, ne budi