Varoš Banjaiuka zauzima jedan od najljepših položaja u Bos. Krajini. Otud je cesto i Bajnom lukom nazivaju. Prostire se s obje strane rijeke Vrbasa. Granice su joj: sa istoka : Krcmarice i Dedicino brdo; sa zapada : Lauš, Motike i Petripevac ; sa sjevera : Kulpni (Dragocaj) ; sa juga : Starcevica i Kabajkovac; sa jugoistoka : Cer i Vlaški brijeg; sa jugozapada: Jajappga stijena, Surtulija i Šibovi, a sa sjeverozapada: Drakulic. Stanovnika ima oko 12 — 14000, od kojih otpada 2400 na Srbe pravoslavne vjere, a ostali broj pada, koje na rimokatolike a koje opet na muhamedance. Osim toga ima pomalo Civuta i Cigana. Banjaluka se sastoji iz dva dijela, iz gornje i donje varoši (gornji i donji šeher), medu kojima se s lijeve strane rijeke Vrbasa istice dosta znatna tvrcavica, koju su, vele, još bosanski kraljevi zidali. Srbi pravoslavne vjere imaju svoje dvije crkve, jednu s lijeve a drugu s desne strane Vrbasa. GGrva je 1879. god. sagracena, a slavi na Trojicin dan, a Druga je dovršena istom lanjske godine i to na onom istom mjestu, ce je nekad stara bila, koju su 1876. god. j zulumcari sasvim opljackali i zapalili, a slavi Malu Gospojinu. Rimokatolici imaju takoce svoju novu crkvu, koju su prije nekoliko godina sazidali. Muhamedanci imaju vrlo mnogo svojijeh bogomolja (pamija), no mnoge su izmecu njih zapuštene, a mecu svima u sred caršije istice se vrlo lijepa i velika „Feradija sa sahat kulom", koju sagradi Ferhad paša god. 1576. To se dogodilo ovako: Ferhad paša, koji je tada u Banjaluci sjedio, upugti se jednom prilikom kod „Radonje" u boj sa Nijemcima. U istoj bici pogubi njemackog generala Eberharda Auersperga a sina mu Engelberta živa uhvati. Da bi se Engelbert oslobodio ropstva, moradoše njegovi rocaci za njega Ferhadu platiti 30000 dukata ucjene, koje novce poslije paša upotrebi na zidanje pomenute džamije, koja se po njegovu imenu nazove Feradija. Pripovijeda se, da je paša pozvao najbolje majstore, da mu zidaju džamiju i cešce bi izlazio i gledao kako oni gore na skelama rade. Jednom prilikom kad su baš majstori poceli munaru (toranj) podizati vikne im paša : — A vjere vam, kažite mi, da li ste ice bolju, vecu i ljepšu džamiju od ove pravili ? — Jesmo pašo, al za bolje novce. — Šta ? . . . jeste ? Ma pasja vjero il bolju pravite il živi dolje necete ! — Ocemo pašo al za bolje novce, odgovarali su mu zidari, dalje radeci svoj posao. To je pašu jako ražljutilo i odma zapovjedi, te sve skele što su oko camije ponamještane bile, poskidaCu, a ostanu samo one oko munare, na kojima su zidari radili. Mislio je da ce im time nauditi, jer morace ma kadtad od gladi i žeci umrijeti. No bilo je sasvim obratno. Kad je vidio majstorbaša Petar, šta je paša naumio, brže bolje sazove momke i rekne im, da ce najbolje biti, ako nacine sebi krila od jelovih dasaka i izaberu iravce, kojim ce koji leceti. Predlog se svima dopadne i odma se dadu na posao. Kad su bili sasvim gotovi, onda se u nekoliko oiroste i preduzmu put. Petar je letio prema sjeverozapadnoj strani od namije i padne na jedno brdo, koje se po njemu nazove „Petricevac." Njegov brat poleti na istu stranu, a kad malo dalje padne u nekakvo blato, veseo vikne : „o drago moje blato" otud selo „Drakulic." Treci poleti na zapadnu stranu i padne na neku njivu i to na jednu motiku, otud selo „Gornje i donje motike." Cetvrti, po imenu Vlajko poleti na jugoistok i iadne na neki brijeg, koji se po njemu prozove „Vlaški brijeg." Ne daleko od njega padne na jedno mjesto Branko, otud „Brankovac." Ovde se svake godine drže masla. Mesto, po imenu Blaž, poleti na sjeveroistocnu stranu i padne u neko sijeno, otud selo „Blaško." Vele, da su svi ostali živi, osim sedmog, koji po nesreci poleti na jug, padne na neko brdo i slomije rebro, otud brdo i selo „Rebrovac." U gornjem šeru na podnožju planine „Osmace" nalazi se ljekovita sumporna banja (kupatilo), koja je, vele, još starim Rimljanima poznata bila. Kao dokaz tome može poslužiti to, što je iznutra kameni svod na krst sveden i izgleda kao kakva polukugla. Na vrhu kubeta stoji rešetka, da može suncana svjetlost dopirati u banju. Tvrde da je preko 1300 godina stara. Nedavno je vrlo lijepo opravljena i za kupanje sasvim Judešena, te nije ni cudo, što uvijege svijet dolazi. Voda je mlaka a dubljšta iznosi nešgo više od 1. mt. Svojina je nekog muhamedovca, koji tu i stanuje. U okolici njenoj njalaze se još dvije manje, koje su zbog skorašnjih zzmljotresa provaljzne. Zbog tih banja i drugih, što se u okolini nalaze, nosi ime i sama varoš (Banjaluka), Od škola znamenita je srpska pravoslavna oenovna škola, ce je prije okupacije prav. bogbslovija bila. U donjem su boju pojedini razredi muški i ženski, a u gornjem pak stanovi gg. ucitelja, i uciteljica, kao i prec. g. prote. Zatim komunalna i rimokatolicka osnovna škola. Još se nalazi turska niža gimnazija i trgovacka škola. Ova pošljednja odgovara nižoj realci i u nju stupaju ucenici iz osnovne škole. Od novijih vecih zgrada, vrijedno je da siomenem duvansku Fabriku, koja je prošle godine dovršena. U njoj rade do 250 osoba. Prost narod ovdje još vjeruje u kojekakve praznovjerice kao: vukodlake vile i vještice. Cesto odlaze fratrovima, da ih iscijele, idu ocama i vade kojekakve zapise i dr. Zanati su nekad vrlo znameniti bili, no sada svaki jdan sve više opadaju, a zašto pak, to ce svaki lako pogoditi. Banjaluka je od vajkada bila znamenita trgov. varoš. Dosta dobri putevi (nasipi) vežu je sa Sarajevom, Jajcem i Travnikom a osobito znatan je onaj, što vodi u Gradišku. Željeznica pak, koja je još prije ustanka sagracena, skopcava je sa Prijedorom i ostalim gradovima. Pazar se drži svakog utorka, a o Trojicinu danu drži se blizu tvrcave veliki vašar, koji traje citavu nedjelju dana. Za vrijeme vašara iskupi se tolika svjetina, da jedva proci možeš a toliki je metež i vika, da se daleko u varoš cuje. Tada doce naroda iz razlicitih gradova, ne samo iz Bosne i Hercegovine, nego i iz Ugarske, pa cak i Carigrada.Tada se prodaje i kupuje: žito, duvan. marva, svinje, konji, platno, čoja, vuna, zatim: lule, čaše, oružje, remenje i druga evakovrsnz roba. Prirodni proizvodi : od bilja sije se: pšenica, raž, ječam, zob, proha, grah i sočivo, ima nešto i vinograda a znamenit je bostan. Kao domaće životinje poznate su: ovce, koze, goveda, svinje i konji, od kojih se velika korist dobiva, zatim: kokoši, ćurke, (tuke) patke i guske, a od zvjeradi nalazi se u obližnjim šumama dosta vukova, međeda, lisica, zečeva, srna, divljih svinja, vjeverica, kuna, tvorova i t.d. Što se tiče ruda ima dosta olova, gvožđa (osobito limonita) i sumpora, a na Laušu se vrlo dobar ugalj kopa. Blizu želјeznice s desne strane Vrbasa kupile su prije desetak godina rmok. „trapiste“ veliko imanje i sagradile veliki samostan. Isti se bave ekonomijom i lјekarstvom. Znatan je trapiski sir i pivo. S lijeve strane rijeke Vrbasa nalaze se dvije tvornice. Jedna je tvornica sukna, a druga drva (kao dasaka, duga i t. d.) Glavna je rijeka Vrbas. On izvire ispod „Zec“ planine, a utiče u Savu kod Svinjara. Pritoke su mu s lijeve strane Crkvena, a malo dalje desno Vrbanja. God. 1878. kad je Bosna zauzeta, bila je na polju Banjalučkom znamenita bitka. I dan danas pokazuje spomenik mjesto, gde su mnogi Austrnjanski vojnici poginuli i saranjeni. Niže spomenika, odma pod dolinom, ispod koje je sigurno nekad Vrbas tekao, nalazi se t. z. „bogoslovčevo vrelo“, koga su, kada je u Banjaluci (1866.) bogoslovija podignuta, bogoslovi iskopali i na njega izjutra dolazili i svoje zadaće učili. I danas naš svijet dođe neđelјom i većim praznikom, te se tu igra i veseli a poslije pred mrklu noć pjevajući niz polјe kući odlazi.. Zbog starih novaca i drugih starina, koje kopajući često nalaze, tvrdi se, da je morala Banjaluka nekad biti rimska varoš, koja se „Servetium“ zvala.