Tadija P. Kostic. Kopun. Pripovetka. Niš. Knjižara i štamparija Ðorda Munca. 1907. Cena 1 din. Pisac je i u ovoj kao i u ostalim svojim pripovetkama (Gospoda seljaci, Cikino dete, Krasa i t. d.) pokazao i dokazao da je dobar poznavalac života i duše narodne. Kao sin sveštenicki, a vršeci skoro dvadeset godina predano i sam taj sveti poziv, upoznao se t. reci do najmanjih sitnica na samom vrelu sa svima dobrim i rdavim osobinama našega naroda. Ucastvujuci, opet, do skora živo i u politickim poslovima, nisac je lepo zapazio sve tamne strane politickog života, ili kako sam pisac u ovoj pripovetci veli; „Klizavo zemljište srpske politike". Za ovu pripovetku moglo bi se reci da je politicka istorija srpskog cinovnika od 80-tih godina na ovamo. U njoj je tako verno i plaoticki predstavljen cinovnik na „izbornim talasima“, koji se kao crv vije izmedu dužnosti i savesti sjedne i demagoštva i nevaljalstva s druge strane. Na jednoj strani poltronstvo, demagoštvo, i sve politicko nevaljalstvo ali s lebom, a na drugoj dužnost, savest i zakonitost, ali s 76.! Kako užasna borba izmedu dobra i zla u preokrenutoj srazmeri! I zar je onda cudo što se stvara cinovnicki proletarijat, koji onako jadno zaraduje leb, kao pišcev Leontnje Kopun u kafani kod „Tri Panja"... Izmedu mnogih i mnogih karakteristicnih strana navodimo kao primer demagoštva Gvozdena Divca iz ove pripovetke, kad podnosi interpelacije: „Je li poznato gospodinu mešetru narodne privrede da je državni šumar Hariton Tošic presedeo ceo dan u kuci Serafima Pošica i u mesto da cuva državnu šumu, on je u istoj kuci na žalost pojeo peceno prase. Tako li se štiti državna imaovina!" Dalje za njega veli pisac: „O cemu se god povede rec u skupštini on diže ruku i vice: „molim za rec i zna da govori: o finansijama, vojsci, diplomacijn, crkvi, prosveti, trgovini, podmorskim kablovima, i o cemu hoceš .... Ili kad Divac dolazi kod pisara Kopuna da zaštiti svoga prijatelja lopova, koga je Kopun uhapsio, pa veli: „To je onaj covek koji dje na izborima u Cevrljugama otsekao rep konju predsednika birackog odbora, te ga na taj nacit naterao da napusti svoje mesto i ne falzifikuje narodnu volju i t. d. i t. d. I sad s takvim politicarem treba da izade na kraj ojadeni Leontije Kopun. inace cestit cinovnik. Navoditi sve lepe stvari iz ove pripovetke, znacilo bi prepisati svu knjigu. Ko je procita, mora osetiti svu odvratnost prema demagoštvu Gvozdena Divca, i sažalenje prema veselom Kopunu, koji je dockan došao do saznanja: „da mu je uvek koža pucala, kad ga je narod ulicki blagosiljao.“ Mi je toplo preporucujemo našim citaocima. Užice. Slike iz revizije. Gospodin Josif V. Stojanovic nije pripovjedac kao što je bio Janko ili Laza Lazarevic, niti je pedagog kao što je Bakic, Mita Neškovic, Vukicevic i drugi priznati i istaknuti. On je obican gimnazijski profesor (u Jagodini), koji je, u ranije vrijeme, radio i na nedagoškom polju Gi to s dosta dobrim uspjehom), zbog cega je bio izabran za stalnog školskog nadzornika (za okrug moravski), na kome se mjestu nalazio sve do svog ukinuca. Vršeci dužnost školskog nadzornika on je pribilježavao zanimljive i interesantne stvari iz uciteljskog, nadzornickog i školskog života, i tako su postale ove slike, koje su, uz pripomoc fonda Ilije M. Kolarca, prije kratkog vremena ugledale svijeta. Knjiga je broširana. Ima 120 strana, obicne osmine i ove odjeljke (odnosno crte i slike): Acin Famulue (služitelj?); Ucitelj je d u š a š ko l e; Bez nade; Moj akademik; Jedan doživljaj; Prvo kartanje; Opštiski zbor o školi; Veselo srce kudelju prede; S e l o n e t r a ž i boljeg ucitelja; Neocekivana i ocekivana kontrola; Jedan prstio a drugi se osvetio; Kako radimo, tako i patimo; Nesloga nas upropašcuje, — i U bogatstvu siromah. Ne tražeci dlaku u jajetu, mi možemo bez zazora preporuciti onu knjigu citaocima našeg lista, a osobito nastavnicima i nastavnicama naših narodnih škola, jer ce u njoj doista naci lijepih i zanimljivih stvari, koje ce im služiti za pouku. Narocito i ovu knjigu trebalo da nabave naši mladi ucitelji. Cena bi mogla biti manja. Školski Radnik. Od kako se Uciteljsko Udruženje u Srbiji prereorganiziralo na decentralistickoj osnovi, od tog doba, pored Ucitelja, lista, koji od toliko godina izlazi kao organ Uciteljskog Udruženja, pojavili su se još nekoliko unutrašnjih (ili palanackih) uciteljskih listova, kao organi oblasnih ili okružnih uciteljskih zborova, medu kojima su kao najbolji Prosvjeta (u Kragujevcu) n Školski Radnik, koji je od lanjske godine poceo izlaziti u Gornjem Milanovcu (u Srbiji) pod uredništvom priznatog i uvaženog uciteljskog veterana Jovana M. Popovica, okružnog školskog referenta upravitelja i ucitelja u istom mjestu. Ovaj list izlazi u mjesecnim sveskama od 2—3 štampana tabaka. Do sada je stekao za saradnike priznate i istaknute radenike na pedagoškom polju. Donosi birane clanke iz teorijske i prakticne pedagogike, a uz to skoro u svakom broju ima i po neka lijepa slicica iz škole ili uciteljekog života. Saradnici su vecinom ucitelji, te služi kao ogledalo uciteljske spreme i sposobnosti, zašto se s pravom može nazvati uciteljski list. Na ovaj nacin ovaj list sve više prodire medu ucitelje i uskoro ce postati jedan od omiljenih i primljenih uciteljskih listova, što mu i mi želimo. Samo bi željeli, da od sada po mogucnosti donosi što krace clanke, i da, u koliko je god to mogucno, izbjegava ono stereotipno i dosadno »Nastavice se...« Godišnja je cijena listu: Za Srbiju 5 dinara (kruna), a za druge zemlje 8 dinara (kruna). Mi ovaj list preporucujemo svima nastavnicima i nastavnicama u Srbiji i srpsknm zemljama. Ko se na njega pretplati uvjeravamo ga, da se nece kajati.