Srpski narodni vez i tekstilna ornamentika. Napisala Jelica Belovic-Bernadžikovska. Izdanje „Matice Srpske" u N. Sadu. Ceške novine »Moravska Orlice« donosi 27. oktobra 1907. iz pera oglašenog književnika dra Josipa Karaseka (Bec) ovu i za naše citaoce vrlo zanimljivu kritiku. „U Novom Sadu izašlo je kao 21. knjiga „Matice Srpske“ djelo pod gornjim naslovom, koje je i u nas na Moravi pobudilo zasluženu pažnju. Naši se rodoljubi vrlo ugodno sjete, kada otvoro knjigu i vec na trecoj strani nadu opširni citat iz Krec-ova djela: „Slovacke cepce“. To je djelo medu jugoslovenskim spisima vrlo dragocjena pojava. Autorka poznaje takode poljsku literaturu, a razumije i strucnu njemacku, francusku i englesku. Napisala je vec više djela o narodnim vezovima, a u njima svraca na se pažnju osobito „Leksikon u sedam jezika“, koji je izdala bosanska vlada (str. 640, sa 600 slika) u svrhe otnografske. Ova mlada dama spada medu najinteligentnije Jugoslovenke, bavi se i etnografijom, a njezin gostoljubibi dom u Sarajevu prikazuje komad slovenske i idejalne atmosfere. Suprug joj je rodom Poljak, cinovnik kod suda. Gda Jelica ima krasnu zbirku narodnih vezova (600 komada), koje sabira više od deset godina. Pocetkom dvadesetih godina nastade medu beckim etnolozima veliki interes za moravske i slovacke vezove, osobito u zadruzi antropologa i medu clanovima dvorskoga muzeja. Na jugoslovenskom tlu izdao je naš zemljak Titelbash ornamente srpskoga veza, a u bugarskom Zborniku izlazili su bugarski vezovi. Bogatu zbirku srpskih i hrvatskih vezova ima i profosor Vukasovic u Dubrovniku, kako iz djela gde Belovic-Bernadžikovske saznajemo. Spis ove gospode iznosi pitanja ove struke na nacin znanstven, a zanimace u prvom redu ljude, koji se bave narodopisnim studijama. To je ogromno vrelo opsežnoga znanja ta knjiga gde Jelice, a medu pitanjima ima i dosta kriticnih. Spisateljica zalazi daleko u starinu, kuda je mamo poceci ornamentike u opce, a slovenske napose. Iza toga ona reda poglavlja ovako: o narodnom srpskom dekor. stilu, o veziljackim tehnikama, o narodnoj koloristici i narodnom bojenju. Vrlo su zanimljivi citati i dokazi, kojima ona rasvjetljuje ova pitanja. Pošljednji odsjek posvetila je vrlo zanimljivoj simvolistici u nar. ornamentici juž. Slovena. Autorka je vanredno nacitana ne samo u strucnoj literaturi, nego i u lijepoj knjizi u opce. Vrlo sretno upotrebljeni citati iz beletristicne i iz strucne literature, — to je osobita odlika ove študije. Nešto nalik na to necemo nigdje lako naci. Djelo gde Jelice naci ce i u nas Ceha, Moravljana i Slovaka mnogo citalaca i štovatelja, pobudice na mnogobrojne rasprave i studije, a odjek ce mu biti bogat u svim granama ove struke. Cim se pojavilo, navuklo je pažnju na se, pa mu za to i ja posvecujem citavu opsežnu studiju, ne samo u ceškim, nego i u njemackim listovima. Htio bih iznnzati veliki broj njezinih citata, ali se moram, prostora radi, ograniniti samo na nekoje." (Citira str. 66, i 212, 213, 240, 247. i t. d.). Mi sa strane naše ovoj strucnjackoj ocjeni iz tako poznatoga i sjajnoga pera imamo dodati, još ovo: ni u jednoj srpskoj školi ne bi smjeli biti bez ovoga izdanja naše Srpske Matice, jer ce i naše uciteljice o s o b i t o odatle moci crpjeti koristi u svome školskom radu. U djelu gde Jelice govori ona i o ovoj svojoj radnji „Nazivlje iz rucnoga rada" koju „N. Vasi." donosi; pa s toga i na to upozorujemo. Ž. O. Dacic, Beograd u službi tudinu, javno predavanje u korist kola srpskih sestara, izdanje uredništva „Narodnih Novina. Beograd 1907. god. Osmina, str. 20. Cena 50 p. d. Biograd, prestonica srpske kraljevine, središte pijemonta, iz dana u dan, iz godine u godinu, gubi svoj nacionalni tip i postaje, poput vecine ostalih evropskih prestonica, internacionalni grad. Njega poplavi tudinština, te mu dade sasvim drugi karakter i oblik. Pa ne samo to vec ga ta tudinština mnogo staje, jer ga ubija s dvije strane: s moralne i materijalne. U koliko je tudin prepravio lijepi srpski Biograd, u koliko je taj tudin napakostio ovoj srpskoj prestonici, šta je on od svega toga do sada izgubio i šta ce izgubiti, ako se ovome zlu ne stane što prije na put, — to je sve lijepo i tacno razložio vrijedni i cuveni biogradski profesor, urednik „Narodnih Novina" i sekretar na srpskom univerzitetu u Biogradu, g. Živojin O. Dacic u ovom svome predavanju, kome naslov gore ispisasmo. Predavanje je zanimljivo i od interesa, te ga preporucujemo citaocima našeg lista. Tehnika je knjizi odlicna, a cijena je umjerena. Može se dobiti kod pisca u Biogradu. Glasnik, srpskog društva za djocju psihologiju, urednik Sima M. Jevric, ucitelj u Biogradu, izlazi u dvomjesecnim sveskama po 2 tabaka obicne osmine. Biograd. Štamparija Davidovic. Sveska I. i II. U toku prošle godine u Biogradu je osnovano društvo za djecju psihologiju, a to društvo evo gdje je pokrenulo i svoj organ kome natpis ispisasmo. I u društvu i na organu (listu) rade priznate snage iz profesorskog i uciteljskog kadra, te mu to služi kao najbolje jemstvo za preporuku. Ovakvih ustanova ima vec naravno na zapadu, pa evo gdje smo i mi pohitali da u tome mnogo ne zaostanemo. Osnov ovome pokretu (proucavanju male djece sa psihološke strane) otpocet je u Americi. Pedagogija je nova nauka. Njenim svestranim proucavanjem i usavršavanjem, unaprijedice se i pedagogija. To se tek u najnovije vrijeme uvidjelo (i ako su to predvidali neki filozofi još u srednjem vijeku), pa se tim putem pošlo. Za obrazovane je roditelje doista plemeiit i zanimljiv posao, proucavanje života i rada (ili duha i duše) svoje male bebe, od dana rodenja, pa do polaska u školu, i dalje. Samo takvim proucavanjem moci ce se vaspitanje kod djece pravidno i obazrivo izvesti. A kako pak treba malu djecu, s tog gledišta proucavati, na šta sve treba pri tome paziti, i t. d. — to se sve izlaže u ovome listu, te ga za to iskreno preporucujemo svakom obrazovanom roditelju. Cijena je listu 2 dinara godišnje. A redovni clanovi, koji polože 3 din. na ime godišnjeg uloga,