Bio neki car, koji oboli jednom, pa sazva oko sebe prve ljekare svoga carstva, ne bi li ga kako izlijecili, ali nijedan ga ne mogaše izlijeciti. Tako je car bolovao više godina, dok neki francuski ljekar, pobjegavši iz vojske, dode u to carstvo i cuvši da je car bolestan, javi mu se i kaže mu da ga može izlijeciti. Car se obradova i obeca mu, ako ga izlijeci, da ce ga carski obdariti. Ljekar ga stade lijeciti i za dva tri dana ozdravi car, kao što je i prije bio. Za to ga car postavi za prvog svoga doglavnika. Drugim carevim doglavnicima bilo je mucno, što je on, koji je istom došao, postao prvi uz cara, pa ga oblažu caru, da je namislio cara otrovati. Car isprva ne mogaše nikako u to vjerovati, ali kad mu se oni stadoše kleti, dozva dželata i zapovjedi mu, da ljekara posijece. Badava se siromah branio da nije ništa kriv, car ga ne posluša, Najposlije ga ljekar zamoli, da, kad ga vec nece ostaviti u životu, ono bar da ga pusti kuci, da smiri ženu i djecu, a on ima kod kuce još i jednu cudotvornu knjigu, koja ce, kada bude pred njim posjecena glava i kad prevrne desetak lista, sama odgovarati na pitanja njegova. Ljekar ode u Francusku, smiri ženu i djecu, uze knjigu i vrati se caru da ga posijece. Još pošljednji put zamoli on cara, da ga ne ubija, jer nije ništa kriv, ali car rece, da ga sad ne bi baš nipošto pustio, jer hoce da vidi kako to mrtva glava govori; i on zapovjedi dželatu, da ga posijece i da njemu donese glavu. Kad dželat donese glavu pogubljena ljekara i postavi pred cara, uze car onu cudotvornu knjigu i poce listati; ali listovi su bili teški i debeli i on morade pljunuti prst da ih prevrce. Kad je tako prelistao desetak listova, zaboli ga glava, smuci mu se, i kao kroz maglu procita: „Glava govori, a nevjera placa“. Car ne mogaše dalje ni da cita, nego pade mrtav kraj mrtvog ljekara. Listove od one cudotvorne knjige bio je ljekar namazao otrovom, a car je prete lizao i tako se otrovao. Banja Luka 28./I. 1908.