Tako eto. Kad bi okupio opisivati ljepote koje se vide na sve strane, pa još za ranog jutra, dok još sunce ne bljesne, zar bi se mogao zaustaviti na stotome listu. Cim se nacem na kojem visu i cuviku, na kojoj kršnoj stijeni, namece mi se pitanje, i cudom se cudim, što li je taj svijet prema svemu ovome toliko ravnodušan i nemaran? Jedva ce koji zaviriti u ove grdne drage, neobicne klance, interesantne sutjeske i prelome stijenja. A još rjeci su, koji bi htjeli peti se na visove, koji oblake paraju ili proci kroz debels šume gorostasnijeh bukava i hrastova, namirisati se mirisna jorgovana, koji je zauzeo sam samcit citavu planinu, a sa voza ga možeš kidati. Kad on precvjeta, zamjenjuje ga na drugoj visokoj strani mirisna lipa, da je cijela dolina od Ravanice pa na domak Rudnika ispunjena mirisom, kao ni jedan vladarski perivoj. Kad bi indiferentni Englez ili Amerikanac, koji ništa drugo ne rade, vec krstare po ovoj kugli, koja im je vec žodavno mala, kad bi, velim na vozu ušao u onu dugu šumu jorgovana i lipe, vjerujem, da bi zahtijevao, da ga tu ostave, pa tek ejutra, preksjutra po nj dodu. Jer, koliko li ima takijeh ljepota na svijetu? Razumijem da i nije lasno stici na Kopaonik i Rtanj jer su s puta, ali na visine Senj. Rudnika baš je šala — pa i ni za kakve novce. Iz biogradske bare Venecije pa na Pasuljanske livade (700 m nad morem) stiže se za 7 sahata i 38 groša! Bi nam malo i krivo, da je zora tako kratka — taka je ona po planinama, — pa se malo zadržasmo na velikome Bulvanu, kojeg bijaše vec sunce oblilo. Spustismo se odmah niza stijene ka ,,Novome Svijetu“ da pristupimo drugome, pravom dijslu uranka. Mnogi i ide na uranak samo zbog tog drugog cina, radujuci se boljem apetitu. Što se bliže primicasmo tome hotelu u kršnoj stijeni, tišine sve manje, žagora i vreve pun klanac. Da mi nije ovdje zametno, rekao bih koju više o ovdašnjem rudarskom narodu, no, moram to ostaviti. Baš smo poranili dobro, te mišljasmo, da ako nijesmo prvi, svakako smo medu prvijema. Jok, jedva pred pošljednjim. Nijesam se, srecom, pentrao po brdima drugijeh krajeva svijeta, ali ih dosta poznajem iz panorama i bioskopa za tri groša. I naš „Novi Svijet“ — koji rudari ne umiju drukcije zvati vec „baraka“ — baš je parce za bioskop: okoma stijena, nadnijela se nad brzi brdski potok, iz pukotina se razgranale lisnate bukve i lipe, uz sami kamen pribijena talpara sa širokijem doksatom, koji je sav ukrašen vještom kicicom cuvenog mrtvopisca Ðoše u cetiri jasne boje; tu ti je biogradska Rosija sa svijeh pet i po spratova, tu na krovu dva ss goluba ljube, koji su valjano porasli kao utovljena dva curana, pa je tu jabdan do jablana, ne znam samo zašto svi iz reda placu, da im suza suzu stiže, vec ako nije za jednijem drugom, kome je zla ruka odvalila najvecu granu, te stoji ni na nebu ni na zemlji. Pa ti je tu lijepi šose, po kojemu klizi laka karuca sa tri tocka i cetiri konja. Namještaj sav od konca nov, jer je tek pivnica otvorena, dakle imadosmo svetkovati i otvaranje kako pivnice, tako i drugog odjeljenja, trgovine sa finijem zakuskama — „delikates . Vraške koze sa malijem jaradima preplecu po kamenu kao po parketu. Naroda i malog i velikog i muškinja i ženskinja puno, galams još više. Pred hotelom Rista, šef mljekarnika, iz pune kace dijeli mlijeko bilježeci u tevter i zavodeci svakome u knjižicu. Na korak dva naprijed razbuktala se vatra, a sa obadvije strane škripe ražnjevi, nekoliko puta zamijenjeni novim pecivom. Malo u stranu Milovan, bivši kršni policijski pandur, zasukao rukave do ramena, vediku nožinu obzinuo, radi sav u znoju, jer valja svršiti na vrijeme. S onu stranu potoka Sotir furuncija vadi i baca vruce lepinje, pjevajuci svakoj: taaze.... ala mu je espap.... mehka ko duša. Iz Ravne Rijeke1) nadolaze rudari garavi i prljavi, sa ugašenim svjetiljkama u ruci i alatima na ramenu, taman izašli iz dubina od preko sto metara. Kako koji stiže, sjeda mecu izletnike da se ne dangubi. Starina Novace je Ðurdevu zoru pozdravljao šišanom i srebrnjacima, a, kako mi se cini, Grujica dijete nije prihvatao tankijem klarinetom, ili jasnom violinom. Starinska rabota. Mi je pozdravljasmo iz finog šestopuca uzastopce, a Gurbaj prihvati jasnom armunikom i dade silna maha donauvelenvalceru, da se razliježe cijelom dragom. Dobra sreca jeknu širom bacije u sve skale i glasove. Cila mladež caskom zavrti cijelom poljanom do sama potoka, dok umornog Gurbaja ne zamijeni Milivoje balenger (Bahnleger) svojom vrulom, te ti se naniza kolo i Sarajevka usitni, da ni na Kiseljaku ne bi bolje. Lijepe tri kapetan-djevojke zakitile kolo, kano uvijek... a kud bi bez njih. Sve je u kodu pa naravno i moji druzi, sjem jednog, koji ostade za stolom. Sjedimo i posmatramo novi, živi život u kršu i stijenju, gdje su samo koze sitnile svoju polku sa kamena na kamen, gdje su orlovi i vuci širili se rahat, kano na svome domu. Može li biti ljepše idile i slike: Srbijanac uz Talijana, Macedonac uz Macara, Crnogorac uz Vlaha, Bosanac, Vojvodanin uz Nijemca i Rusa, Ceh, Slovenac — jednom rijeci sve vjere i nacije jedna uz drugu i jedna s drugom, sa puno živosti i osjecaja praznuju srpskoga sv. Ðurda! Siguran sam, da bi i on sam, sv. Ðurde, onako lijep i gizdav pojavio se na pomamnu, nakicenu zekanu! U klancu ispod visoke, okomite stijene, napunilo se kuca, kano prava varoš. Kuca i modernijeh dvospratnijeh: škola, crkva, pošta, gostionice. Mašine pište i tutnje, dimovi se izvijaju te sastavljaju sa oblacima, varoš puna života i rada. Pod vrhom, kroz prosjecene litice hita željeznica, dovlaceci i odvlaceci. Eto to je Senjski Rudnik, u kome radi hiljada radnika, vadeci i danju i nocu ugalj iz zemlje, da bi se moglo raditi na zemlji. Više te kolonije, nad kamenom, u kamenu, na nestašnom planinskom potoku, improvizirana je citava mala naseobina, U sredini je naseobine Novi Svijet gdje se jutros iskupismo. Torovi, pojate, kolibe, nasloni, štale, koševi, ovce, koze, goveda, konji, jata svake živine, samo curan samohrani svoga roda, jer ga duge mesojed