Selena, price za sprsku decu, napieao J. Miodragovic. Štamparija D. Dimitrijevica, Ivan-Begova ulica br. 1. 1907. god. Cena 50 p. d. Mi, na žalost, u našoj djecjoj književnosti nemamo dosta i tako dobrih originalnih djela iz srpskog života. Vecinom su to tudi presadi i nakalemci, cesto puta nesrecno probrani. Pored ovoga danas se u nas, sjem nekoliko ucitelja, rijetko koji drugi i bavi ovim poslom. A tako nije po naprednim zapadnim državama Evrope. Tamo se ovim poslom bave kako odlicni pjesnici i pripovjedaci svjetskog glasa, tako i doktori filozofije i dr. Danas je u nas krenuo tim pravcem g. Jova Miodragovic, profesor pedagogije u Biogradu. Od dužeg vremena on radi, sa dosta dobrim uspjehom, i na ovome polju. Pored uredivanja poznatog djecijeg lista „Srpceta“ i pored njegove valjane knjige Zagorkinje i dr., u najnovije vrijsme on je napisao dvije originalne knjižice za djecu: Bosiljku i Selenu. Selena je ugledala svijeta krajem prošle godine. U njoj su ovi odjeljci: Rada (najduža i najljepša prica), Moj andeo, i ta prica pramen snega, Preko vode, Medvede bunilo, Oj ti dace (manastirska brojanica) i Kako je naseveru (odlomak iz putopisa). U prici Rada pisac iznosi, kako mogu da budu srecni i siroti, kad su dobri, vrijedni, radni i pošteni (a Rada je takva bila). U prici Moj Andeo pisac iskreno ispovijeda doživljaj sigurno iz svog djetinjstva, pa iznosi, kako može djeci da se smuci i da boluju kad piju alkoholna pica. Pramen snega prica (?!) djetetu (sigurno pišcevoj uobrazilji), kako je postao i zašto je potreban. U prici Preko vode iznosi se muka i dosjetke dva daka, da predu preko velike rijeke. Pribranost i junaštvo jednog pastirceta u ocitoj opasnosti ( kad ga je meded napao) iznosi se u prici Medvede bunilo. Brojanica Oj ti dace ima izvjesnih nezgodnih i nerazumljivih izraza. U prici Kako je na severu pisac opisuje more, buru, morsku bolest i ostale prilike na sveveru. Kao i u Bosiljki tako i ovdje pisac iznosi u pricama po najviše svoje utiske i doživljaje iz ranog djetinjetva i cackog života. Za to se njegove price i dešavaju u okolini njegovog mjesta rodenja (Trstenika, Vrnjacke Banje, Stanišinca i dr.). Pricanje mu je prosto i lijepo. Stil mu je lak i razumljiv, u cemu se pisac u opšte odlikuje. Jezik je pravilan, ali ne i potpuno cist. Istiia da je teško, u opšte piscu izbjeci od ozoga, ali ipak izrazi: e l e m e n t i, o r g a n i z a m, s l o ž e n a t v o r e v i n a, nagon, vrlina i dr., nijesu za djecu, kojoj je knjiga namijenjena. Malo pojetski je receno: „I ona ga mlekom svojim doji i suzama kupa (Rada, str. 8.). Bolje je da se kaže, da je Rada otišla medu djecu, a ne u djecu (str. 8.). Pošljednji red na strani 13. treba da se završi sa „i u vece" (mj. „i u jutru“). Rijetke su te casne i poštene djevojke u nas, koje ce otvoreno reci svome roditelju: „Mamo, ja najviše volim onog seoskog ucitelja iz sela Golubinja“ (str. 21). Ucitelj Borivoje (Radin muž), kao da nije bio najbolji ucitelj, kada su mu „bježala djeca od škole“ (str. 24.) Izraz, da voda može da bude mutna i k r v a v a malo je nezgodan, ma da je uzet iz narodnih pjesama. Pramen snijega, pricajuci djecku, kako je gore kod njih, kaže: „pa nema ni buntovnika kao kod vas“, — a kod nas, dao Bog i nema buntovnika, bar tako cesto. Nezgodna je i ova recenica (na str. 59. i 60.): „Ali se seljacka djeca dosjete i onome, cemu se varoška ne bi nikada“. Ovim se vrijedaju varoška djeca, jer ima po nešto, što se ne bi dosjetila seoska djeca, a varoška bi. Štamparskih grješaka skoro i nema (na str. 68. peti red ozdo mjesto on piše o n a). Tehnicka strana ove knjige je odlicna, cime se odlikuju i sva ostala pišceva izdanja. Osobito nam se dopada ona starinska debela hartija, krupna slova i veliki prored. Knjiga ima 80 strana (male osmine) teksta, a XXIV. strane sitnoga sloga zahvataju pretplatnicima medu kojima ima ponajviše daka iz osnovne škole (vecinom iz Srbije). U nas se nekada redovno praktikovalo, da se u svakoj knjizi, prkvatnog izdanja, iznose i „prenumeranti“, pa se od toga u novije vijeme odustalo. Taj obicaj narocito su osudili neki naši pedagozi, iznoseci, kako se tim razvija u nekoliko sujeta i slavoljublje kod pretplatnika. Tek u najnovije vrijeme poceli su po neki da vracaju ovaj stari napugateni obicaj, iznoseci uz knjigu u isto vrijeme i spisak pretplatnika. Medu takve spada i pisac ove knjige. On redovno svako svoje izdanje objavljuje „pozivom na pretplatu“ i na kraju svakog izdanja ima i „spisak pretplatnika“ , koji cesto puta zauzmu veci prostor no sama knjiga. Sigurno ima svojih razloga zašto tako cini. Cudnovato js i pada u oci vsliki broj pretplatnika na ovu knjigu, koje su prikupili vecinom ucitelji, koji pisca ne vole baš tako srdacno (pošto imaju uvjerenja, da i on njih baš tako ne voli). Mi možemo samo da pozavidimo piscu na ovako lijepom odzivu. Kamo lijepe srece kad bi se i na ostale naše knjige i listove ovako lijepo citaoci odazivali?! Sigurno ohrabren ovim pisac poziva opet na pretplatu još na jednu knjigu za djecu, koja ce se zvati Vidosava1) i koja je, nadamo se, vec do sada gotova. I pored valjanosti ove knjige, ušljed cega je iskreno preporucujemo svakom roditelju i ucitelju, ipak je cijena mogla da bude manja. Tim prije kada je osigurana sa ovako velikim brojem pretplatnika. NAPOMENA: Fusnote dostupne u PDF formatu