Kod onijeh turskoga zakona još je lakše naci uzrok. Arnautski je narod i prema srpskome mali, a kao brdski narod mogao je svagda biti u vecoj slobodi i jednakosti izmedu sebe, a uz to još ne imajuci svoga pisma ni knjiga na svome jeziku, ni hrišcanski se zakon nikad medu njima nije bio ukorijenio; tako je lasno moglo biti da njihovi poturcenici ostanu bez ikakve razlike od ostale brace svoje,i da svi više gledaju na svoj jezik i na obicaje, nego na zakon, za koji i današnji dan slabo mari i jedan od njih. U Bosni je moralo biti sve drukcije. Srbi su s pomocu knjiga, popova i kaludera,crkava i manastira bili i onda mnogo pobožniji od Arnauta, a po svoj prilici imali su i više gospode, koja sedosta razlikovala od prostoga naroda. Iz istorije znamo i vidimo da su se u Bosni iznajprije isturcila najviše gospoda, od koje su gdjekoji i do danas staraprezimena sacuvali, kao n. p. Kulini, Vibaici. Ljubovici, Brankovici, Todorovici, Filšovici i t. d. Kad su se gospoda prije razlikovala od svoga prostoga naroda, s kojim su u jednu crkvu išla i iz jedne se caše pricešcivala, šta je prirodnije nego da se sad, primivši i zakon ne samo sa svijem drukciji od njihovoga, nego i na drugome jeziku i s drugijem pismom, postaraju još vecma razlikovati se. Tako oni dojakošnje svoje ime Srbi, koje je sa zakonom hrišcanskijem i s precašnjijem životom njihovijem vrlo skopcano bilo, ne samo odbace, nego im žao budne i raja njihova da se njime dici, i nazovu je Vlasima. Kao što su ovi poturcenici prije u hrišcanskome zakonu bili pobožni, tako isto postanu i u turskome, i danas može biti da u cijelome zakonu Muhamedovu nema pobožnijih ljudi od Bošnjaka. Ovako ja, od prilike, mislim da su rimski i turski Srbi izgubili svoje narodno ime. Ali bilo to kako mu drago, sad je mrzost sva popustila. Svi pametni ljudi i od grckijeh i od rimskijeh Srba priznaju da su jedan narod i trude se da bi mrzost zbog zakona ili sa svijem iskorijenili ili barem umalili što se više može, samo je onima rimskoga zakona još teško Srbima nazvati se, ali ce se po svoj prilici i tome malo po malo naviknuti ; jer ako ne ce da su Srbi, oni nemaju nikakvoga narodnoga imena*). Da reku da su jedni Slavonci, drugi Dalmatinci, treci Dubrovcani, to su sve imena od mjesta u kojima žive i ne pokazuju nikakvoga naroda. Da reku da su Slaveni, to su i Rusi i Poljaci i Cesi i svi ostali slavenski narodi. Da reku da su Hrvati, ja bih rekao da ovo ime po pravdi pripada najprije samo Cakavcima, koji su po svoj prilici ostaci Porfirogenitovijeh Hrvata i kojijeh se jezik malo razlikuje od srpskoga, ali je opet bliži 'srpskome nego i jednome slavenskom narjeciju ; a po tom današnjijem Hrvatima u Zagrepskoj, Varaždinskoj i Križevackoj varmeci, kojijeh se domovina prozvala Hrvatskom poslije Muhackoga boja, koji je bio godine 1526. (a donde se zvala gornja Slavonija), i kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranjskoga u srpski ; ali ne znam kako bi se tijem imenom mogla nazvati ona braca naša zakona rimskoga, koja žive n. pr. u Banatu, ili u Backoj, ili u Srijemu i Slavoniji, ili u Bosni i Hercegovini, ili u Dubrovniku, i govore onakijem istijem jezikom kao i Srbi. Ako bi ko rekao da se i od njih gdje koji mogu nazvati Hrvati a o tome što na onijem mjestima gdje je u slavenskome jeziku ^k govore i, n. p. diše, vira, sime i t. d.; ali kako ce Dubrovcani, Konlavljani, Peraštani, Dobrovani i ostali koji ni te razlike nemaju ? A osim toga, kad bi ova razlika u govoru mogla biti dovoljan uzrok da se oni koji govore diše, vnra, sime ne mogu zvati Srbi, kako bi se onda Cakavci (koji govore dite, vira, .sime) i Kekavci (koji govore dete, vera, seme) i malo prije pomenuti Štokavci (koji govore diješe, vjera, sjeme) svi zajedno mogli zvati Hrvati? Da reku da su Iliri to je mrtvo i tamno ime, koje danas ne znaci ništa ; jer sad svi znatniji istorici dokazuju da stari Iliri nijesu bili Slaveni, i tako bi se oni tijem imenom samo za to nazivali što žive u zemlji koja se negda zvala Ilirik, po cemu bi se i ostali svi narodi koji u starome Iliriku danas žive (n. p. Bugari, Arnauti, Cincari i t. d.) isto tako zvati mogli. Ja ne znam kako je u austrijske kancelarije prije sto i nekoliko godina ušlo ovo ime ^I^peg, 1C1|pjsd, ali se vidi da ono pokazuje samo Srbe zakona grckoga koji žive u Madžarskoj. Osobiti spomen i pohvalu ovdje zaslužuju Madžari : oni zovu Rac (od Rascianus od Raške iz Rasije) svakoga onoga koji srpskijem jezikom govori, a ako doznadu da je takovi rimskoga zakona, i ako bi htjeli to da pokažu, onda vele da je papišta Rac. Od onijeh pak turskoga zakona ne može se još ni iskati da misle što o ovome srodstvu; ali kako se medu njima škole podignu, makar i na turskome jeziku, i oni ce odmah doznati i priznati da nijesu Turci nego Srbi. Ko posla ovoga ne razumije, mogao bi reci da je i ime Srbi od današnje Srbije, kao n. p. Slavonac od Slavonije, Hercegovac od Hercegovine, Crnogorac od Crne Gore i t. d. ; ali koji štogod od slavenske istorije upravo poznaje, onaj mora znati da su Srbi s tijem imenom u naše zemlje došli, i zemlja se od njih tako prozvala. Gdje je današnje Srbije južni kraj (Kosovo i Metohija) ondje je stare bila srijeda, a krajevi su joj. dopirali od Dunava do Arhipelaga, i od Adrijatickoga mora do u Macedoniju. I ja mislim da je ovo ime Srbija postalo u novija vremena, pošto je srpsko carstvo propalo; jer ne znam bi li se gdje moglo naci da se koji od našijeh kraljeva ili careva zvao kralj ili car od Srbije, nego Srb-ljem. Dobrovski i Šafarik dokazali su da su se Srbi negda zvali svi slavenski narodi, i da je ime Srbi starije nego i Slaveni ili Sloveni.