Ove sam nazive cuo i zabilježio u svoju neI štampanu „Zbirku srpski nar. obicaji sa sela — u selima s obje strane rijeka: Bosne, Sprece i Krivaje. No, ovakvi su nazivi i obicaji oko Božica i u Bos. Krajini, Bircu i Posavini, a malom razlikom uopce svuda u pitomoj Bosni ponosnoj. — Badnjakugaa — se kuva na Badnji dan, prekrsti se ljeskovom grancicom, jede se za vecerom u oci Božica. Starješina kuce prekrsti se, uzme Badnjakušu poljubi i tri puta digne je iznad sebe, sad mu pristupi celjade i njih dvoje lome na dva jednaka dijela. Onda opet starješina izlomi svu Badnjakušu na komade, dadne svakome celjadetu po komad, svako celjade dobivši svoj dio, poljubi ga i zagrize, pa povrgne preda se. Kad svi to ucine i obrede se, onda nastane vecera. — Cesnica — je kod Srba seljaka najpreci božicni hljeb, smatra se kao kakva svetinja. Cesnica se mijesi (kuva) na Božic vrlo rano. Obicno cesnicu mijesi muško celjade, i to ono, koje nasijava poljske usjeve, bavi se oko rala, pluga i volova, a taj se covjek zove „težak“. Cesnica se kuva svježom i skoro donesenom vodom. U nekim selima mecu na cesnicu živo ugljenje i namjenjuju ovome i onome (poimenice) poljskom usjevu, pa i pcelama. U cesnicu mecu srebren novac, a ko ga prvi u cesnici nace, smatra se srecan. Majka se cesto fali: „Eto drugo i prijo, moj je Boško, tri puta dosad u cesnici našao paru!“ — Žitnica — i oracica1) imadu u okolini Maglaja na Boeni isto znacenje, kuvaju se na Božic od šienicna brašna (mliva), a jedu na Mali Božic. Žitnicu ili oracicu valja podugacko ukuvati, kako bi sva sjemena od usjeva mogla se na njoj oznaciti. Djeca osobito uživaju, kad domacin uzme grancicu ljeskovu ili šljivovu, te stane povlaciti crte po Žitnici i namjenjivati: zdravlju, veselju i žitnom rodu. Prvu crtu povuce preko žitnice (kad je vec položen hljeb na ognjište) i rekne „e ovo je „zdravlje, pa drugu e ovo je veselje“, a onda nabraja poljske usjeve: Kad nabraja usjere vice: „Ej, vole mod, ej, vrati!“ Sad rekne „e ovo je pšenica“ i tako nabraja sve usjeve (žitarnice). Na kojoj crti bude najviše pepela, a i ugljenje se zažarilo, taj ce usjev dobro roditi. — Krsnica — uzgredni je hljeb uz cesnicu, kuva se ponajviše u planinskim selima. — Kovrtanj — kuva se na Božic, ostavlja se za Mali Božic, kao dar polažajnika, a i kao miloštu svojati, ko izmedu Božica dode2). Na Ðurdev dan 1909. god. NAPOMENA: Fusnote dostupne u PDF formatu