Iskapanje u sojenicama u Donjoj Dolini provedeno u godini 1904. bilo je u mnogome vidu zanimivije, nego li u pregjašnjim godinama, prem je iznijelo samo neznatni rezultat u grobištu. Na gredama naime prekopan je sav teren, kojim se prostirala glavna masa grobišta, vec prijašnjih godina, pa tako nam nije ostalo ove godine ino, nego pabirciti po rubovima greda, a tom se prilikom našao tek po koji, slabo ocuvani, siromašniji grob ili po koji komad, raznešen plugom na rub grede. Samo grobište steralo se u velikome diljem srednje izbocine greda, a ta je bila vec posve prekopana. Iskapanje u sojenici nastavilo se na zapadnom rubu dosele prekopanog komada. Od godine 1900.—1903. iskopana je pruga, duga 66 m, a ove se godine uz vodu nastavilo iskapati prugu od 21 m, dakle od 66 m do 87 m, a široku, pošav od rijeke prema obali 17 m. Osim toga se pruga od 41. do 66. m prema obali proslijedila još za tri metra smjerom iduci uz obalu. Prema tome raskopan je ove godine prostor od 432 m². Na tome komadu cini obala Save, koja odavle na niže tece prema Donjoj Dolini gotovo apsolutnim pravcem, mali, jedva zamjetljivi bok te se obala uz vodu prema jugu nešto izbocuje. Ta izbocina jedva se iz bližega opaža, ali je ipak dovoljna, da je uslijed nje i strujanje Save na tome mjestu iz pravca prešlo u smjer krivulje, koja se opire baš u taj bok. To je razlogom, te se strujanje Save na tom mjesto jace dojimalo obale nego li dalje niže, gdje je obala ravnopravna i da je uslijed toga i promijenilo mjesnu situaciju; docim je naime na niže obala ravna i strma, na ovom mjestu je u onome dijelu, koji je bliži vodi i izvržen intervalima fluktuacije, nastala uska, od ostale obale znatno niža pruga obale, koja je tu sacinjavala neku vrst niže obalne terase, oko 3 m niže od prave obale. Struja je dakle na tome mjestu, pa pošav odavle uz vodu, odnijela dobrani dio zemlje više ove terase, a time je i zatrla kulturne slojeve, koji su tu bili njome prekriti. Tako su, pošav od one linije, koju smo mi od iskona našeg istraživanja ovih sojenica uzeli kao osnovnu liniju konture obale, do u širinu od 8 m svi viši kulturni slojevi razoreni, a samo su sacuvani niži, a pošav tek odavle dalje uz obalu, sacuvani su i viši slojevi i to mjestimice tako savršeno, kao nikada prije. Prema tome se vec od prve nije bilo nadati, da ce se tu moci naci tragovi trijema, koji je ispred kuca bio položen prema nekadanjoj obali rijeke i koji je nagjen za iskopina, provedenih u godinama 1901. i 1902. Vec u gornjem dijelu do onda iskopana komada gubi se trag tom trijemu pocam od 60. m duljine, a to jamacno uslijed upliva struje, koja se tu jace upirala o više izvrženi kraj obale. Ali, premda tome trijemu nema traga, opet držim, da valja pretpostaviti, da je i tu pred kucama nekoc bilo na strani vode takva terasa, jer tome imamo analogija u srednjem dijelu naše, a osim toga i u mnogo drugih sojenica. Sam položaj sojenica na rubu rijeke zahtijevao je, da se sagradi ispred njih takav trijem, koji je posredovao i olahkocivao komunikaciju sa vodom, s kojom je sav život naših sojenicara bio u najtješnjoj svezi. Tek 8 m od prilike od nekadanje linije vode dalje uz obalu, gdje se ova ustrmila kao zid u današnje korito, nagjeni su pod visokim slojem naplavljene zemlje obilniji ostanci zgrada, koje su se nizale gotovo istim redom uz prijašnje. Do sada iskopano je devet takih zgrada, a taj broj povecao se za dvije dalnje tako, da je do današnjega dana razgaljen lijepi niz kuca, gotovo citava ulica, koja je licem gledala na rijeku. Stanje uzdržanja, u velikom mnogo je bolje nego li za iskopina prvih godina, u glavnome se ravnalo po istom redu kao i prije: gornji slojevi bili su slabije sacuvani, veoma istruli, mjestimice tek po boji vidljivi; donji su bolje sacuvani, a osobito oni dijelovi, koji su uvijek ležali pod razinom vode, koja ih je veoma dobro konservirala. Razumije se, da su se horizontalni slojevi, u koliko ih nije raznijela voda, bolje sacuvali, nego li vertikalni, kod kojih je osim procesa truleža djelovao i prirodni rasap i obaranje. Zato su osobito tavani, i to gornji i donji, te ostanci greda i u višim slojevima bolje ocuvani nego li duvari, koji su se po malo izobarali, te ih je voda lahko u pojedinim komadima raznijela. Osobito dobro bila je sacuvana podnica bliža obali u X. i XI. kuci, te je tu gotovo svaka greda, svaka daska ostala na svome mjestu tako, da se u toj poli može sav raspored posve jasno razabrati. X. kuca, koja se doticala IX., — možda je s njome bila i u svezi, — bila je u prednjoj poli slabije sacuvana: pojedine podvale i grede podnica pomaknute su uslijed strujanja vode iz svog prvobitnog položaja, ali su nekoje od njih ostale uporedo, jedna do druge ležeci. Naš nacrt, koji nam predocuje tu situaciju, pobugjuje dojam, da je tu voda prvobitni položaj poremetila, ali opet nam svjedoci, da one neredno pobacane grede spadahu jednoj zgradi, koja se nekod vezala uz bolje sacuvani komad, dublje u obali. Tu vidimo od 70. do 76. m dužine a od 11. do 17. m širine našega nacrta zgradu, opasanu sa cetiri grede vjencanice, licem okrenutim prema rijeci, široku 5•5 m a u duljinu na 5 m otkopanu. U prednjem dijelu, okrenutom prema vodi, opazila se mala, uska prostorija, neka vrst trijema, popogjena nekoc jamacno tankim daskama, koje je voda odnijela, a za njom slijedi soba, popogjena oblim, oko 10 cm debelim gredama, koje su bile gusto jedna do druge poredane. U sredini te sobe, na samoj podnici, bilo je prostrano, od ilovace zbijeno ognjište. Sva je prilika, da je uopce sva podnica bila ilovacom oblijeplena, ali se tome samo na ognjištu sacuvao trag, jer se tu ilovaca uslijed žari vatre ispekla i tako bolje opirala dojmu vode, docim ju je ova sa ostalih mjesta otplavila. Osim ovoga ognjišta bijaše u toj sobi još i drugo, prislonjeno uz zapadni zid. Bilo je nešto od poda izdignuto, a na njem se opažahu uporedo dvije polukružne, od zemlje nacinjene ograde, koje su imale svrhu, da žar i pepeo bolje drže na okupu. Jamacno nam te ograde predstavlja