I. Bakreni nalaz iz Grice (kotar Varcar-Vakuf). U mjesecu julu god. 1905. našao je seljak Osman Habibovic u šumi „Grica“, opcina Baljve, kotar Varcar-Vakuf, znamenit prehistoricki nalaz. Obarajuci jedno stablo razgalila se pred njime pod žilama i korijenjem cijela hrpa bakrenih sjekira. Bilo ih je svega 35 komada, svi na okupu, a kroz ušice triju njih prorasle su žile stabla tako, da nije bilo moguce više ni skinuti ih, a u jednog je komada snaga rastuce žile bila tolika, da je uslijed njena tlaka raspuknuo i sap bakrene sjekire, kroz koju je prorasla. Te su sjekire uz ostale skupa sa žilom priposlane zemaljskom muzeju. Razumije se, da je ovaj veseljem docekao taj nalaz i po svome obicaju nalaznika pri-mjereno nagradio. Vrijednost ovome nalazu sastoji se ponajprije u tome, da svi predmeti idu u skupinu onih dosta rijetkih spomenika, koji su potaknuli Pulszkoga i Mucha, da uspostave svoju teoriju o bakrenoj dobi, a tu vrijednost još i povecaje obilni broj nagjenih komada, koji su svi dospjeli u naš muzej. Nema sumnje, da je taj nalaz „depot“, to jest da predstavlja zalihu istovrsnih ili bar srodnih komada, koje je trgovac putujuci s njima da ih rasproda, nekim slucajem ovdje ostavio. To nam valja istaknuti u našem slucaju, kao i u velike vecine ostalih bakrenih nalaza i nalaza ranije broncane dobe, koji takogjer potjecu iz takih „depota“. Po obliku bile su u našem nalazu zastupane dvije vrste orugja: jedna predstavlja lijepo svedenu sjekiru sa cilindrickom ušicom za nasapljivanje na jednom kraju i dugom, pouskom, sprijeda širom oštricom, koja se prema ušici suzuje i u konturi izobljuje tako, da nešto nadvisuje gornji rub valjkasta sapa. Ova vrsta spada megju savršenije bakrene halatke, koje su nam dosele poznate, ali nam po svom obliku ne predstavlja ništa novoga. Prof. Brunšmid opisao je „nahogjaje bakrenog doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja“, a tamo je naveo i analogne, u opsegu, kojim se bavi njegova radnja, dosele poznate oblike te vrste, pa nam je dosta samo spomenuti, da je ovaj oblik poznat na slijedecim nalazištama: u Brekinjskoj (opc. Gaj, kotar Pakrac — 45—50 kom.), Vukovaru (2 kom.), Ocuri (opc. i kot. Ivanec — 1 kom.), Lukovu (opc. Sv. Ivan, kot. Senj. — 1 kom.), Kosovaci (kot. Zvornik — 1 kom). Uz ove nižu se i „svedene“ sjekire našega nalazišta, a bilo ih je svega 11 komada (tabla I., slike 1.—8. i priložena slika u tekstu). Kako se vidi nije taj oblik u nas rijedak, a još se cešce nalazi u Madžarskoj. O našim svedenim sjekirama pripomenuti mi je, da su sve, osim one prikazane u slici 4. naše table, koja je manja, a na sapu uriješena plosnatim dugmetom na kratkoj stapci, oblikom posve jednake, tako da se cini, kao da ih je jedna ruka nacinila. To me je ponukalo, da ih pomno izmjerim i time sam našao, da je 6 komada i oblikom i dimenzijama megjusobno posve jednakih. U njih je oštrica duga 168 cm, široka 5•7 cm, cijev sapa ima promjer od 2•7 cm a duljinu od 5•0 cm; osim toga se kontura tako tocno podudara, da nema dvojbe, da su sve šest izašle iz istog kalufa. To nam ali dokazuje, da je to bila roba, koja se producirala u vecoj mjeri te se onda raznosila svijetom, da se rasproda. Da je u našem slucaju fabrikant i trgovac bio ista osoba, to nam zasvjedocuje komad, prikazan u slici 6., gdje je ostao još neocišcen „šav“, koji nastaje diljem ruba, ako obe pole kalufa ne prionu posve hermeticki jedna uz drugu. Taj šav je bio jamacno i na drugima ali je tamo odrezan, što na ovom komadu možda s toga nije ucinjeno, jer je i sap krnjavo izišao te na donjem kraju do pola nije izljeven. Komad je dakle nesavršen, nepodesan za promet, ali ako je ipak ponešen s ostalimi, ponio ga je jamacno sam majstor, koji je možda naumio boljom zgodom preraditi ga. Prema tome možemo u tom dijelu nalaza nazirati i dokumenat domaceg prometa i domace bakrene industrije u pradavno doba. I druga vrsta bakrenog orugja našega nalaza sastoji se od samih jednakih komada, kojima se dimenzije samo neznatno razilaze. Bilo ih je svega 24 komada, a sve imadu oblik dlijeta poširoke, zaokružene oštrice, a drška se premagore suzuje; strane su uvinute, oštrica izvinuta. Halatka je gori od 1•4—1•6 cm široka, duga 11•5—12•0 cm, a oštrica ima od jednog do drugog vrha širinu od 8•3— 8•7. (Sravni slike 9.—12. na našoj tabli.) Prema slicnim, do sada poznatim bakrenim predmetima ove vrste predstavljaju nam naši nešta neobican oblik, a neobican je zato, što mu je oštrica prema kraju drška nerazmjerno široka i jako svedena. Takav oblik, osim jednog primjera, priopcena od Pulszkoga iz Ingjije u Slavoniji, nije nam dosele poznat od bakra, ali ga cesto sretamo od bronca; nu i ovaj se potonji bitno razlikuje, što ima diljem drška s obje njegove strane nešto proširen poniski rub (Schaftrand), koji je imao sprijeciti, da se halatka u drvenom procjepu, na kome bi se nasapila, ne pomice, docim taj rub u naših komada fali, dapace je i on sam prilicno oštro stanjen. Još je u našeg oblika jedna osebnost, naime ta da je prilicno tanak — oko 4 mm debeo — na jednoj strani posve ravan, a na drugoj slabo konvenksan. Tome je možda razlog, što se saljevao iz jedno-stranog kalufa ili se možda na posve ravnoj podlozi samo s jedne strane okivanjem dotjerivao, tako da je donja ostala ravna. Donekle nam predstavljaju slican oblik bakreni klinovi, nagjeni kod Orašja na Savi na bosanskoj strani, koji su dospjeli u zagrebacki muzej te ih prof. Brunšmid opisao u spomenutoj radnji na str. 47. Ali i od njih se naši komadi odlikuju elegantnijom formom, tancinom i oblinom te vecom širinom oštrice. Kako ovaj oblik dosele poznajemo samo iz Bosne ili bar iz njene blizine (iz Ingjije u Slavoniji), docini nam dalje na sjever fali, mogli bi zakljuciti, da je to južni oblik, a u tome ce nas potkrijepiti još i osobiti nalaz, obreten na otoku Santorinu. U Theri naime obreten je ulomak broncana maca plosnate oštrice, uriješen na osobit nacin. Sredinom njegovom prikazane su naime u pravilnim razmacima plosnato udubljeno u kovinu sjekire, kojima kov ima apso