Stari i novi putopisi slažu se u tome, da se Homerova Kerkira kako po prijedjelu tako i po klimi mora smatrati kao raj istocnoga korita Sredozemnoga mora. U suprotici sa drugim krajevima Grcke, kamo stranci s godine na godinu vazda dolaze, ovdje je ljepota i divota prirode ona snaga, koja ih privlaci, a ne možda štovanja dostojni zaostatci starojelinskoga duha. Stranac na Krfu ne može sit da se nagleda neobicno bujne polutropske vegetacije, da se naguta mlakog južnog vazduha i da od casa do casa nabere sve novih utisaka od zemlje i naroda. Ali i životinjski svijet, ponaosob krilati pticiji svijet pruža mu puno zanimljivoga. Da dobijemo prijegled Ornisa nijesu dovoljne šetnje okolo glavnoga grada, što ih vecina putnika upisuje u svoj putnicki raspored, ili pak obligatne vožnje u Ahileion; nego se za tu svrhu hoce, da se potraže i oni dijelovi veoma prostrana otoka, kuda veoma rijetko dopire noga stranoga putnika. Na srecu još iz doba ingleske uprave imade po svemu Krfu daleko razgranjena mreža drumova i ovi su drumovi još i danas od cesti u izvrsnom stanju, od cesti u sasma povoljnom, tako da se covjek po otoku može u svijem pravcima voziti. Tek kada je covjek prošao po otoku od sjeverne obale pa do južnoga rta može sebi predstaviti, kako je raznovrsna formacija i površina tla. Dok covjek na sjevernoj strani Pantokratora misli da se nahodi u hrastovoj šumi Dubrave u Hercegovini, udružuju se pradrevne maslinove šume sa susjednim lagunama Korisije i Levkima u pravu istocnu sliku prijedjela. Lovac ce u strogom smislu rijeci dakako malo naci lova na Krfu. Jedino pernata živina, što ce ga zimi namamiti, to je šljuka, ali baš ovu pticu toliko love tamošnji domaci lovci, da stranac cak i na podaljim stranama otoka skoro vazda dockan stiže, ili tek jedva nešto ulovi. No u toliko bolje prolazi onaj putnik, koji posmatra ptice selice i hoce da upozna mediterane oblike ptica u slobodnoj prirodi. Kako u proljece tako i u jesen prolijecu nevjerovatno mnoga jata ptica selnica duž zapadne obale Balkanskoga poluotoka, te upotrebljuju svaki promoljeni otok kao dobrodošlo pocivalo, osobito pak Krf, koji toliko obiluje u vegetaciji i slatkim vodama. Narocito u dane od 15. aprila do 15. maja i od 15. augusta do 15. septembra dolaze u ove krajeve neprekidno sve novi i novi pernati došljaci. U to doba mogu se vidjeti, gdje medu granama starodrevnih maslina skakucu najraznovrsnije grmuše i muharice, a po obalama laguna vazda se krece i ciuka sitan narod od žalara i kovacica, koji je istom pregao, da prevali ogroman prostor od ledenih arktickih krajeva, gdjekad nedaleko od sjevernoga pola, do na žarke africke obale ili obratno. Ali kada nastupi ljeto na Krfu, onda tamošnje domace ptice lijegalice pružaju ornitologu obilne naknade za vazda promjenljivu uzor-kartu ptica selnica. Onda oživi pusto stijenje od jasno bijelo-crnih bjeloguza; iz stjenovitih pukotina blizu obale cuje se flautaška pjesma modrokosa i iz maslinovih grana cuje se cegrtava strofa kao živa jasnog voljica; svracak crvenoglavac zauzeo je svoje stalno mjesto na vrhu, a dolje u zimzelenom grmljevu gustišu makija (macchia) trckaju tamo amo dražesne grmuše: grmuša bjelobrka i grmuša crnoprhnica. No i zima donaša promjene u pticijem životu. Prvo se pojave mocvarne i vodene ptice na primorju kao i na slatkim vodama. Caplje traže lagune, vranci hridine na obalnoj ivici, a na sve strane plivaju bezbrojne patke po slanoj vodi. Neka bi ove kratke napomene uz popis na Krfu do sad opažanih vrsta tome doprinijele, da svrate pažnju putnicke publike na do sada veoma malo proucavanu Ornis ovoga dražesnog otoka. Napomena: U pdf formatu su dostupne fus note, tabela sa spiskom na Krfu do sada opaženih ptica.