Nalazi iz sojenica. a) Nakit i slicno. Jedan od najzanimivijih nalaza, obreten u sojenicama, bijaše žara iskopana u dubini od 450 m pod površinom a 1 m pod podnicom sojenica tik do same obale. Žara ima oblik obicnih zvonolikih žara, u kojima se sahranjivala mrtvacka paljevina, visoka je 245 cm, promjer zjala njenog iznosi 245 cm, prema dnu je slabo jajoliko svedena, pod grlom uriješcna uzici slicnim, izbocenim obrucem, pokicenim sa 4 diametralne cepaste kvrge, a bila je vrlo slabo i grubo izragjena. Kako je bila neugledna njena vanjština, tako je bio bogat sadržaj, jer je bila do vrha napunjena mrtvackom paljevinom, sažganim kostima, pepelom i velikim obiljem raznih komada nakita, ali su ovi u vatri sasvim nastradali. Ona nam dakle dokazuje, da su pod kucama u iznimnim slucajevima sahranjivali ne samo kosturove u hrastovim lijesovima, kako smo to za prijašnjih iskapanja našli, nego i pepeo spaljenih mrtvaca u žarama. Bogati sadržaj žare kao da nam tumaci, da su samo otmjene osobe u naselju samom sahranjivali. U njoj naime bilo je citavo blago nakita, jantarovih i emaljnih zrna na stotine i stotine te drugi nakit od bronca, ali sve je to tako sprženo, da je jantar vecinom izgorio, staklo i emalj se raspao velikim dijelom u sitan prah, kao da je sve stuceno u havanu a broncani se komadi u žari poceli djelomice topiti te se sališe u pojedino grumenje, iz kojega tek vire pojedini dijelovi.Megju ovima se istice u priloženoj slici 50. prikazani grumen bronca, koji se sastoji od cijele hrpe fibula, a u njemu se razabire još 9 komada citavih, slijepljenih jedna s drugom, a vide se još i odlomci drugih. Svi ti komadi i jedan napose u žari nagjeni (slika 51.) imadu isti oblik, poznat nam iz grobišta na Gredama u cijelom nizu bolje ocuvanih primjeraka. Fibula je jednopetljasta, visokog, na srijedi plosnato proširenog luka i duge, uske nožice, koja završuje u malu jabucicu. Duga je 6•8 cm a visoka 2•8 cm. To je poznati italski oblik, koji u Bosni sretamo pocesto. Od ostalih ulomaka fibula spomenuti nam je jednu vrlo malešnu slicnoga oblika sa rebrastim lukom, primjerak, kome na Glasincu nagjosmo cesto i po obliku i po velicmi (2•5 cm dug, 12 cm visok) premaca. Po ulomcima možemo još ustanoviti, da je tu bilo još i slijedecih vrsta fibula: certoska i plohasta, dakle iskljucivo oblici prve željezne dobi, docim la-tenskim oblicima nema traga ili bar nema jasnog ostanka. Od drugog broncanog nakita spomenuti nam je dva broncana dugmeta i u priloženoj slici 52. prikazana dva para narukvica, oba u žari slijepljena. Oba su po obliku jednaka: grivne od oble, masivne žice, diljem cijele površine uriješene rebrastim izbocinama. Uz bakreni oksid, koji je uslijed žari i naknadne oksidacije opasao kao debela hrapava kora svu površinu, prionulo je nekoliko emaljnih zrna, koja se ne mogu ni skinuti a da se ne razmrskaju. Zanimiv je komad sukana žica, savita nepravilno u kratku pasmu, a nacinjena je bila od debele cetveraste srebrne žice, platirane tankom zlatnom mrenom. Srebrna unutrica posve je oksidovana, samo se još razabire vrlo tanka nit po sredini, koja je sacuvala svoj nekadanji kovni sjaj, ali je zlatna površina odoljela vatri i oksidaciji te nam se tako sacuvao taj u vidu metalotehnike zanimivi komad. Sudeci po nekim grumenovima željezne hrgje, bilo je tu i željeznih predmeta, ali su oni u vatri tako izgorjeli, da su izgubili posve svoj prvotni oblik te ni sublizu ne možemo ustanoviti, kakovi su to predmeti bili. Vrlo je bogat bio gjerdan, sahranjen u toj žari. Zrnja je bila nevjerojatna množina, ali je barem dvije trecine u prah sagorjelo. Ali i ono malo, što je ostalo, tako je obilno i raznoliko, da si lahko po tome možemo stvoriti sud u bogatstvu tog gjerdana, koji je morao u cijelom nizu strukova opasivati vrat i grudi lijepe sojenicarke, koja se njime kitila. (Slika 53.) Bilo je tu najprije 84 jantarovih zrna, najvece veliko koliko orah pa opadajuci velicinom do velicine graškova zrna. Vecih je komada bilo naravski samo nekoliko te su se smještali na sredini gjerdana. Emaljnih zrna nagjeno je, osim mnogo veoma sitnih, citavih 88 povecih komada jednobojnih i 56 ornamentiranih. Prvi su bojom vecinom bijeli, ili bolje reci, prvobitno žuti te su u žari izblijedili i modri, a ornamentirani komadi imadu obicne motive šarenih, koncentricnim kružnicama opasanih ociju druge boje nego li je boja zrna. Obicna je kombinacija žute i modre boje sa bijelom; ali ima i svjetlo-modrih zrna sa tamno-modrim ocima, zelenih sa modrim ocima i t. d. Jedno zrno odlikuje se velicinom kao krupni orah. Nacinjeno je od svjetlo-zelenog prozirnog stakla na oblik ananasa te ima po sredini tamno-modri pojas od emalja. Skupocjene sastavine tog nakita bile su deset komada kaori-školjke a kao amulete imamo shvatiti i dva životinjska zuba, provrtana na korjenu te nanizana na gjerdan. Isto ce biti i obla kamena ploca od bijelog vapnenca, probušena na rubu. Najprostija sastavina u tog gjerdana bijaše ilovasto, kolutasto zrno bez ornamenta, koje nam najbolje, u ovom slucaju gotovo nepobitno, dokazuje, da su takova zrna služila poglavito za nakit. Ako ih nalazimo, makar pojedince, u takom bogatom gjerdanu otmjene gospogje, lahko je vjerovati, da se prostiji narod dicio zrnima od zemlje, u kojik bogata ornamentika ima da donekle nadomjesti vrijednost skupocjenijeg materijala. Inventar ove žare bio je, kako se vidi po kratkom, netom iznesenom popisu veoma zanimiv te je u nekom vidu za nas i poucan. Osim nakita, nagjena u ovoj žari, nalazilo se i ove godine u sojenicama vrlo malo broncanih predmeta, a ono, što je nagjeno, posve je u karakteru dosadanjih nalaza te po vremenu ide u isto razdoblje kao i nalazi sa nekropole na Gredama. Najstariji, a u neku ruku i najzanimiviji komad je malo broncano dlijeto sa polukružnom, žljebastom oštricom; dugo 8 cm, gori provigjeno šupljom cijevi kao u celtova za nasapljivanje, a rub te cijevi je pojacan prilicno snažnim, izbocenim kolutom. Dlijeto je gori deblje pa se prema oštrici suzuje. Po dobi spada